Labudović za Energy&Climate Index portal: Čebren i Galište mogli bi da obilježe novu fazu razvoja energetike Sjeverne Makedonije

Makedonija ulazi u novi zimski period u uslovima ponovo povećane neizvjesnosti na evropskim energetskim tržištima. Cijene prirodnog gasa i električne energije i dalje su osjetljive na geopolitička dešavanja, stanje proizvodnje u Evropi i vremenske prilike, a za zemlju sa ograničenom domaćom proizvodnjom i značajnom zavisnošću od uvoza pitanje pripremljenosti za zimu ponovo postaje ključno.

Istovremeno, država se suočava sa potrebom ubrzavanja ulaganja u nove proizvodne kapacitete, skladištenje energije i elektroenergetsku mrežu. Veliki projekti poput Čebrena ponovo otvaraju pitanje modela prema kojem Makedonija treba da realizuje strateške energetske investicije, kao i uloge koju u njima treba da imaju država, ESM, međunarodne finansijske institucije i privatni kapital.

Sa zamjenikom ministra energetike, rudarstva i mineralnih sirovina Miroslavom Labudovićem razgovarali smo o pripremljenosti za predstojeću zimu, stanju domaćih proizvodnih kapaciteta i projektima koji bi trebalo da odrede budućnost makedonskog energetskog sektora.

Da li Makedonija ima konkretan plan za predstojeću zimu ukoliko ponovo dođe do snažnog rasta cijena prirodnog gasa i električne energije u Evropi? Za koje scenarije se država trenutno priprema?

Danas se svijet suočava sa jednom od najozbiljnijih energetskih kriza nakon Drugog svjetskog rata. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, riječ je o najvećem poremećaju u snabdijevanju naftom u istoriji globalnog naftnog tržišta, većem čak i od naftnih kriza sedamdesetih godina prošlog vijeka. Ozbiljno je pogođeno i tržište prirodnog gasa.

Energetska kriza usko je povezana sa ekonomskom krizom i predstavlja ozbiljan izazov za sve države, posebno za Evropu, a svakako i za Makedoniju. Cijene energenata direktno utiču na industriju, transport, inflaciju i, na kraju, na životni standard građana.

Kao država nismo veliki potrošač prirodnog gasa. Godišnje trošimo oko 300 miliona Nm³, što nije velika količina u poređenju sa evropskim državama. Međutim, moramo biti svjesni da smo potpuno zavisni od uvoza ovog energenta.

Kod nas se prirodni gas najviše koristi za proizvodnju električne energije u TE-TO i KOGEL-u, kao i za proizvodnju toplotne energije, odnosno za centralno grijanje u Skoplju. Oko 65.000 domaćinstava priključeno je na sisteme centralnog grijanja kojima upravlja ESM. Samo za potrebe skopskih toplana godišnje se potroši približno 25 do 30 miliona Nm³ prirodnog gasa.

Već svjedočimo značajnom rastu cijena prirodnog gasa na evropskim tržištima, što stvara pritisak i na troškove proizvodnje toplotne energije.

Ono što želim da istaknem jeste da je država spremna za ovakve situacije. I ranije smo pokazali da Vlada, kada dođe do ozbiljnih poremećaja cijena, reaguje konkretnim mjerama kako bi ublažila njihov udar na građane. To smo vidjeli i kroz intervencije u vezi sa cijenama goriva.

Kada govorimo o predstojećoj zimi, moramo uzeti u obzir i vremenske uslove. Nije isto da li ćemo imati blagu ili izuzetno hladnu zimu. Od toga direktno zavise potrošnja prirodnog gasa i električne energije. Zato pažljivo pratimo meteorološke prognoze, kretanja cijena na evropskim energetskim berzama, ali i stanje u ratnim područjima, kako bismo na vrijeme znali šta možemo da očekujemo.

Ova zima svakako će biti izazov, ne samo za Makedoniju već i za cijelu Evropu. Naš prioritet je da je prebrodimo uz stabilno snabdijevanje, bez nestašice električne i toplotne energije i sa što manjim posljedicama po cijene za građane.

Kada je riječ o električnoj energiji, proizvodni kapaciteti su stabilizovani, što nam daje više mogućnosti za upravljanje rizicima. Situacija sa prirodnim gasom osjetljivija je jer on nije naš domaći resurs.

Dodatnu sigurnost pružaju nam stabilne naftne rezerve, ali i naftovod iz Grčke do Rafinerije OKTA u Makedoniji, koji je u potpunosti napunjen i značajno povećava kapacitete.

Kao država ne možemo uticati na svjetske cijene energenata, ali možemo biti pripremljeni, predviđati rizike i reagovati kada je potrebno.

Na kraju, građani od nas očekuju dvije stvari: sigurno snabdijevanje energijom i zaštitu od naglih cjenovnih šokova. Upravo tome su usmjerene naše aktivnosti.

U kakvom su stanju proizvodni kapaciteti ESM-a pred početak zimske sezone? Da li su REK Bitola, REK Oslomej i hidroelektrane tehnički i operativno spremni za povećanu proizvodnju u periodima najveće potrošnje?

Rekao bih da ESM ove godine dočekuje sezonu grijanja sa znatno boljom organizacijom proizvodnje i ozbiljnim pripremama kapaciteta.

REK Bitola realizuje planirane remontne aktivnosti kako bi se povećala raspoloživost blokova tokom zimskog perioda. Istovremeno se radilo na revitalizaciji i vraćanju u funkciju dijela rudarske mehanizacije. Važno je i to što se rad u rudnicima vraća u skladu sa rudarskim projektom, jer stabilna proizvodnja električne energije zavisi i od pravovremenog obezbjeđivanja uglja.

REK Oslomej takođe je obuhvaćen pripremama za zimski period, dok TE Negotino ostaje dodatni kapacitet koji može biti značajan u uslovima povećanih potreba, u zavisnosti od njegove tehničke raspoloživosti.

Nivo vode u akumulacijama hidroelektrana iznad je godišnjeg prosjeka za ovaj dio godine. Prema operativnim informacijama kojima raspolažemo, popunjenost je oko 55 odsto. To predstavlja značajnu rezervu pred zimu, posebno ako uzmemo u obzir da smo, nakon relativno dobre hidrologije tokom zime i proljeća, tokom ljeta imali sušu i znatno smanjene dotoke.

Postoji još jedna stvar koju smatram veoma važnom, a to je način na koji se tokom godine upravljalo proizvodnjom i raspoloživim resursima.

U prvom kvartalu, posebno tokom januara i februara, ESM je koristio mogućnost nabavke električne energije iz TE-TO po relativno nižim cijenama, zahvaljujući niskoj cijeni prirodnog gasa. Danas je cijena gasa viša za oko 180 odsto. Na taj način nije bilo potrebno u svakom trenutku angažovati sopstvenu proizvodnju iz uglja. U periodima kada je nabavka ekonomski isplativija, ovakav pristup omogućava očuvanje domaćih resursa, posebno uglja, i bolje planiranje rada blokova.

Slična logika primjenjivana je i u periodima visoke proizvodnje iz fotonaponskih elektrana, kada na organizovanom tržištu postoje sati sa izuzetno niskim cijenama električne energije.

Zašto bismo trošili domaće resurse u satima kada električnu energiju možemo nabaviti po nižoj cijeni? Upravo je to suština racionalnog upravljanja. Nije važno samo koliko električne energije proizvodimo već i kada je proizvodimo i po kojoj cijeni.

To posebno važi za hidroelektrane. Akumulirani potencijal ima veću vrijednost za sistem kada se koristi u satima najveće potrošnje i viših tržišnih cijena nego kada se troši u periodima u kojima je električna energija veoma jeftina.

Želim da pomenem još jedan važan podatak. Prema podacima MEMO-a, u julu, avgustu i septembru ove godine ukupna domaća proizvodnja električne energije bila je dovoljna da pokrije ukupnu neto potrošnju u državi. To se ne odnosi samo na proizvodnju ESM-a već na sve domaće proizvođače, ali predstavlja značajan pokazatelj doprinosa domaćih proizvodnih kapaciteta.

Da sumiram: realizuju se remontne aktivnosti u REK-u Bitola, rade se na poboljšanju rudarske mehanizacije i eksploatacije uglja, priprema se REK Oslomej, a u hidroakumulacijama postoje značajne rezerve.

Naravno, ne bi bilo ozbiljno tvrditi da tokom zime ne može doći do kvarova, zastoja ili drugih izazova. Riječ je o velikim industrijskim postrojenjima čija raspoloživost zavisi od više faktora.

Ipak, važno je da se tokom godine radilo na tehničkoj spremnosti, boljem planiranju proizvodnje i očuvanju resursa. Naš cilj je da zimu dočekamo sa što većom raspoloživošću domaćih kapaciteta, sačuvanim rezervama i mogućnošću da pravovremeno reagujemo ukoliko dođe do povećane potrošnje ili poremećaja na energetskom tržištu.

Da li Vlada ima mehanizme kojima bi zaštitila domaćinstva i industriju od eventualnog novog cjenovnog šoka?

Svakako. Vlada je i u prethodnom periodu pokazala da raspolaže mehanizmima za ublažavanje posljedica cjenovnih šokova. To smo vidjeli i kod nafte i naftnih derivata, gdje se različitim fiskalnim mjerama, uključujući smanjenje PDV-a i akciza, intervenisalo kako bi se smanjio pritisak na cijene, a time i na životni standard građana.

Ipak, moramo biti realni. Makedonija je mala ekonomija koja ne može uticati na kretanje cijena na svjetskim energetskim tržištima. Ono što možemo i moramo da uradimo jeste da reagujemo pravovremeno i ublažimo posljedice tih kretanja.

Naš pristup nije da čekamo da se problem dogodi pa tek onda tražimo rješenja. Naprotiv, pažljivo pratimo dešavanja na međunarodnim tržištima, analiziramo potencijalne rizike i razmatramo različite scenarije kako bismo u pravom trenutku mogli da donesemo odgovarajuće i ekonomski opravdane mjere.

To, naravno, nije jednostavno, posebno u uslovima ozbiljne globalne neizvjesnosti. Međutim, upravo u tome leže izazov i odgovornost onih koji vode državu. Naš zadatak je da budemo spremni, predviđamo moguće posljedice i donosimo odluke koje će obezbijediti što veću stabilnost.

Zaštita domaćinstava i industrije mora se odvijati paralelno. Povećani troškovi energije u privredi neminovno se prenose na cijene proizvoda i usluga, a na kraju ih ponovo osjete građani.

Zato je fokus države da obezbijedimo stabilnost snabdijevanja i, u okviru mogućnosti, spriječimo da teret globalne energetske krize u potpunosti padne na leđa građana i makedonske privrede.

Nakon više neuspješnih pokušaja realizacije Čebrena, premijer je najavio da smo blizu odluke da sami gradimo ovaj strateški projekat. Od čega zavisi ta odluka i šta pokazuju nove analize?

Čebren i Galište predstavljaju megaprojekat u energetici ili, kako ga u posljednje vrijeme vole nazivati, „majku svih projekata“. Zaista je riječ o projektu od ogromnog strateškog značaja za Makedoniju, ne samo sa energetskog već i sa ekonomskog i razvojnog aspekta.

Trenutno se vode razgovori sa međunarodnim finansijskim institucijama o mogućnostima finansiranja i realizacije projekta. Posebno ohrabruje interesovanje koje pojedine institucije pokazuju za podršku njegovoj realizaciji.

Ipak, moramo biti oprezni. Proces je i dalje u fazi razgovora, razmatranja finansijskih modela i procjene ekonomske opravdanosti. Riječ je o izuzetno velikoj investiciji i odluka mora biti zasnovana na ozbiljnim analizama, jasnoj finansijskoj konstrukciji i dugoročnoj održivosti.

ESM vodi ovaj proces i smatram da u ovoj fazi ne bi bilo primjereno da iznosim detalje razgovora ili najavljujem rokove. Kada budu ispunjeni uslovi za donošenje konačne odluke, ESM će saopštiti sve relevantne informacije.

Cilj je da se projekat realizuje preko ESM-a i ostane u makedonskom vlasništvu. Želimo da izgradimo nešto što će biti naše, što će ostati državi i čime ćemo upravljati u interesu budućih generacija.

Dodatno, naša ambicija je da u svim fazama realizacije bude uključeno što više makedonskih resursa, radnika, inženjera, konsultanata i kompanija. Naravno, za ovako složen projekat biće potrebna i međunarodna ekspertiza, ali namjera je da značajan dio ekonomskih koristi ostane u Makedoniji i pripadne domaćim resursima.

Napravio bih i jednu istorijsku paralelu. Hidroelektrana Matka puštena je u rad 1938. godine i uskoro će obilježiti 90 godina postojanja. Hidroenergetski sistem Mavrovo počeo je sa radom 1957. godine, a sljedeće godine obilježiće 70 godina. Ovi kapaciteti i danas su dio našeg elektroenergetskog sistema.

To najbolje pokazuje vrijednost ovakvih investicija. One se ne grade za jedan mandat niti za jednu generaciju, već da decenijama služe državi i građanima.

Izazov je zaista ogroman, ali je i prilika istorijska. Izgradnjom Čebrena i Gališta stvorili bismo trajnu vrijednost za makedonski elektroenergetski sistem, povećali njegovu fleksibilnost i obezbijedili dodatnu sigurnost u uslovima sve veće proizvodnje iz obnovljivih izvora.

Zato smatram da moramo učiniti sve što je potrebno da dođemo do ekonomski opravdanog i finansijski održivog modela realizacije.

Bolje je donijeti dobro pripremljenu odluku i konačno početi izgradnju nego i nakon narednih trideset godina ponovo razgovarati o tome zašto Čebren i Galište nisu izgrađeni.

Za koje velike energetske projekte Vlada već ima konkretnu finansijsku konstrukciju ili vodi napredne razgovore sa međunarodnim finansijskim institucijama? Kolika je vrijednost tih investicija i koji bi projekti realno mogli ući u fazu realizacije u naredne dvije do tri, odnosno pet godina?

Trenutno imamo ozbiljan investicioni portfolio u energetici. Dio projekata već ima potpisane finansijske sporazume sa međunarodnim finansijskim institucijama, dio je u fazi realizacije, dok se za ostale pripremaju studije i modeli finansiranja.

Želim da napravim važnu razliku: nije isto kada postoji projektna ideja, kada je finansiranje obezbijeđeno i kada je za projekat već izabran izvođač. Zato je važno precizno navesti dokle se stiglo sa realizacijom svake investicije.

Počeo bih od ESM-a i ulaganja u nove proizvodne kapacitete. Za fotonaponsku elektranu Bitola 3, planirane snage 130 MW, već su potpisani finansijski sporazumi ukupne vrijednosti 87 miliona evra, od čega 50 miliona preko njemačke razvojne banke KfW, a 37 miliona preko Evropske banke za obnovu i razvoj.

Tu je i fotonaponska elektrana Bitola 2, planirane snage oko 60 MW, za koju je potpisan kreditni sporazum sa KfW-om u vrijednosti od 47,3 miliona evra.

Za fotonaponske elektrane Bitola 1 i Oslomej 2, ukupne snage 30 MW, izvođač je već izabran i aktivnosti na realizaciji su počele. Prema trenutnoj dinamici, njihovo puštanje u rad planirano je do kraja 2027. godine.

Važno je napomenuti da će sve nove fotonaponske elektrane u Bitoli i Oslomeju biti izgrađene na zatvorenim rudarskim kopovima uglja.

Obezbijedili smo finansiranje i za drugu fazu vjetroparka Bogdanci, investiciju vrijednu oko 38 miliona evra, kao i za revitalizaciju šest hidroelektrana. Riječ je o projektu vrijednom oko 46 miliona evra, uz podršku KfW-a i Evropske unije.

Paralelno se radi na novim projektima sa velikim potencijalom. Tu je vjetropark Miravci, planirane snage oko 100 MW, za koji se pripremaju potrebna mjerenja i studije, kao i plutajuća fotonaponska elektrana na akumulaciji Špilje, planirane snage 40 MW.

Posebno značajnim smatram i projekat baterijskog sistema u Bitoli, sa planiranim kapacitetom skladištenja od oko 400 MWh. Procijenjena vrijednost iznosi oko 98 miliona evra. Projekat se priprema sa EBRD-om, a njegova realizacija biće važna za bolje korišćenje električne energije iz obnovljivih izvora.

Pomenuo bih i planiranu kogenerativnu gasnu elektranu u Bitoli, za čiju je pripremu projekta već obezbijeđena podrška Svjetske banke u iznosu od 2,4 miliona dolara. Ova investicija ima potencijal da doprinese dugoročnoj transformaciji energetskog kompleksa Bitola, ali konačni investicioni model i finansijska konstrukcija tek treba da budu potvrđeni.

Želim da naglasim da o energetskoj transformaciji ne možemo govoriti bez paralelnog ulaganja u prenosnu mrežu.

MEPSO ima razvojni portfolio od 18 projekata, procijenjene vrijednosti oko 350 miliona evra. To je vrijednost planiranih i tekućih investicija, a ne iznos za koji je u potpunosti obezbijeđeno finansiranje.

Među najznačajnijim projektima su deblokada i nastavak izgradnje interkonekcije od 400 kV sa Albanijom, koja će omogućiti snažnije regionalno elektroenergetsko povezivanje. Nakon prethodnog zastoja, građevinski radovi ponovo su počeli u aprilu ove godine.

Posebno je važna i investicija u novu transformatorsku stanicu Miletkovo i jačanje prenosne mreže u jugoistočnom dijelu države, vrijedna 34,7 miliona evra. Za ovaj projekat već je potpisan ugovor o kreditu od 26,4 miliona evra sa EBRD-om, dok je ostatak predviđen iz grant sredstava. Realizacijom projekta stvoriće se tehnički uslovi za priključenje značajnih novih kapaciteta iz obnovljivih izvora.

Sa EBRD-om se priprema i projekat modernizacije sistema za upravljanje prenosnom mrežom, digitalizaciju i jačanje sajber-bezbjednosti, procijenjene vrijednosti oko 21 milion evra.

Tu dolazimo do suštine: nije dovoljno samo izgraditi nove elektrane. Moramo imati i prenosnu mrežu koja može prihvatiti tu energiju, bezbjedno je prenijeti i omogućiti stabilno funkcionisanje cijelog sistema.

Pored elektroenergetskih projekata, posebno su značajna ulaganja u gasnu infrastrukturu.

Gasni interkonektor sa Grčkom, investicija vrijedna oko 60 miliona evra, već je u izgradnji, a radove izvodi domaća makedonska kompanija. On će nam omogućiti dodatni pravac snabdijevanja prirodnim gasom i pristup različitim izvorima i tržištima.

Značajan napredak ostvaren je i u vezi sa gasnim interkonektorom sa Srbijom. U septembru ove godine NOMAGAS je potpisao ugovor za projektovanje i izgradnju makedonskog dijela, vrijedan 29,4 miliona evra. Riječ je o dionici dugoj 22,4 kilometra, od Klečovca do granice sa Srbijom. Prema dogovorenoj dinamici, završetak radova planiran je u posljednjem kvartalu 2028. godine.

Realizacijom interkonekcija sa Grčkom i Srbijom, Makedonija će postati dio vertikalnog koridora. Time ćemo dobiti nove mogućnosti za dvosmjerni transport prirodnog gasa, bolju povezanost sa regionalnom infrastrukturom i povoljnije uslove za diverzifikaciju snabdijevanja.

Ove investicije imaju i širi regionalni značaj jer Makedonija može ojačati svoju ulogu u povezivanju energetskih tržišta jugoistočne Evrope.

Kada je riječ o rokovima, u naredne dvije do tri godine očekujemo najkonkretniji napredak kod projekata za koje su već potpisani finansijski ugovori i ugovori o izgradnji. Kod većih projekata koji su još u pripremi, naredni period biće važan za završetak studija, obezbjeđivanje finansiranja i donošenje investicionih odluka.

U regionu sve češće vidimo modele u kojima državne energetske kompanije ulaze u zajednička ulaganja sa privatnim i međunarodnim investitorima. Konkretni primjeri su Crna Gora i Srbija. Da li su Makedonija i ESM spremni za takav model i da li se već razmatraju konkretni projekti?

Javno-privatno partnerstvo je dokazan model realizacije kapitalnih investicija koji se uspješno primjenjuje u mnogim državama. Makedonija ne treba da bude izuzetak i treba da budemo otvoreni za saradnju sa domaćim i međunarodnim investitorima.

Međutim, smatram da je posebno važno napraviti razliku između ulaganja u nove proizvodne kapacitete i investicija koje su od strateškog značaja za energetsku sigurnost države.

Naše opredjeljenje je da se kapitalni projekti koji imaju ključnu ulogu u obezbjeđivanju stabilne domaće proizvodnje električne energije, posebno bazne energije, razvijaju uz vodeću ulogu države i ESM-a. Cilj je da zadržimo dugoročnu kontrolu nad kapacitetima od kojih u velikoj mjeri zavisi stabilnost našeg elektroenergetskog sistema.

To, naravno, ne znači da zatvaramo vrata privatnom kapitalu. Naprotiv, postoje različiti modeli saradnje, od javno-privatnih partnerstava i zajedničkih ulaganja do finansijske, tehničke i razvojne saradnje sa međunarodnim kompanijama i institucijama.