Petrović za SET Trebinje: Investicije u energetiku nisu samo novi kapaciteti, već ulaganje u budućnost

Petrović: Ako pogledamo šta smo uradili posljednjih nekoliko godina, najvažnije je to što smo sa planiranja prešli na konkretnu realizaciju novih proizvodnih kapaciteta. Još 2019. godine definisali smo desetogodišnji plan razvoja kojim smo predvidjeli oko 1.000 megavata novih proizvodnih kapaciteta.

Danas više ne govorimo samo o planovima, nego o konkretnim projektima i gradilištima. Prije svega, tu je HE Dabar, instalisane snage 159,15 megavata i sa projektovanom prosječnom godišnjom proizvodnjom oko 260 gigavat-časova plus dodatna proizvodnja na već izgrađenim nizvodnim elektranama oko 250 GWh. To je jedan od ključnih projekata za energetski sistem Hercegovine i dio je šireg koncepta Gornjih horizonata.

Zatim imamo sistem hidroelektrana na Bistrici, gdje takođe ulazimo u fazu realizacije pojedinih objekata, kao i projekat Gornja Drina. Buk Bijela je tu prvi veliki objekat, sa instalisanom snagom od 93,52 megavata i projektovanom godišnjom proizvodnjom oko 332 gigavat-časa. Paralelno razvijamo solarne i vjetroenergetske projekte. Dakle, mijenjamo strukturu proizvodnog portfolija Elektroprivrede Republike Srpske.

Nama nije cilj da samo povećamo broj megavata. Cilj je da dobijemo proizvodni sistem koji je stabilan, fleksibilan i sposoban da odgovori na potrebe potrošnje u narednim decenijama.

SET Trebinje: Energetika se danas veoma brzo mijenja. Da li to mijenja i način na koji planirate razvoj novih proizvodnih kapaciteta?

Petrović: Naravno. Danas nije dovoljno reći da ćemo izgraditi određeni broj megavata. Moramo znati šta ti megavati znače za sistem. Jedno je instalirana snaga, a drugo je proizvodnja. Imate 100 megavata solarne elektrane, ali ta elektrana ne proizvodi 100 megavata 24 sata dnevno. Zato moramo gledati godišnju proizvodnju, dijagram proizvodnje, mogućnost regulacije i način na koji se taj kapacitet uklapa u ostatak sistema.

Tu hidroelektrane imaju posebnu vrijednost. One mogu da daju regulacionu sposobnost sistema, dok solarne i vjetroelektrane daju dodatnu proizvodnju iz obnovljivih izvora. Zato mi na razvoj ne gledamo kao na takmičenje između hidroenergije, sunca i vjetra. Naprotiv. Sve to treba posmatrati kao jedan elektroenergetski sistem. A taj sistem mora imati i odgovarajuću mrežu i skladištenje energije. To je naredna faza razvoja.

SET Trebinje: Hercegovina je posebno značajna kada je riječ o novim energetskim kapacitetima. Koji projekti će najviše promijeniti energetsku sliku ovog prostora?

Petrović: Hercegovina ima izuzetnu kombinaciju hidroenergetskog, solarnog i vjetropotencijala. Mislim da malo prostora u regionu na relativno maloj teritoriji ima takvu kombinaciju resursa.

HE Dabar je svakako jedan od najvažnijih projekata. Imamo i sistem Bistrice, a zatim čitav niz solarnih i vjetroenergetskih projekata. SE Trebinje projektovana je na 100 megavata, sa očekivanom godišnjom proizvodnjom od oko 148 gigavat-časova. Vjetropark Hrgud je projektovan na 48 megavata, sa 16 vjetroagregata po tri megavata i očekivanom proizvodnjom od oko 126 gigavat-časova godišnje. Kada pogledate te brojke, jasno je kakav potencijal Hercegovina ima.

Ali tu postoji još jedna stvar koju ne smijemo zanemariti. Svaki novi proizvodni kapacitet mora imati odgovarajuću mrežu. Ne možete napraviti elektranu pa tek onda razmišljati kako ćete je priključiti i gdje ćete plasirati energiju. Zato proizvodnju moramo razvijati zajedno sa prenosnom i distributivnom mrežom.

SET Trebinje: Koliko je važan projekat Gornja Drina za Elektroprivredu Republike Srpske?

Petrović: Veoma je važan, jer govorimo o čitavom hidroenergetskom sistemu, a ne o jednom objektu. Buk Bijela je prvi veliki projekat. Njena instalisana snaga je 93,52 megavata, a prosječna godišnja proizvodnja oko 332 gigavat-časa. Međutim, koncept Gornje Drine obuhvata i HE Foča, HE Paunci i HE Sutjeska. Kada saberete projektovane snage tih objekata, govorimo o više od 225 megavata novih hidroenergetskih kapaciteta. To su objekti koji se ne grade za jednu sezonu ili jednu tržišnu godinu. Njihov vijek trajanja je nekoliko decenija i zato ovakve investicije moramo posmatrati dugoročno. Kada ulažete u hidroelektranu, ne ulažete samo u proizvodnju električne energije. Ulažete u proizvodni kapacitet koji će biti dio sistema narednih 50 i više godina.

SET Trebinje: Često se govori o novim elektranama, ali manje o mreži. Koliko će razvoj mreže biti važan za sve ove projekte?

Petrović: Biće presudan. Ako imate proizvodni kapacitet, a nemate adekvatnu mrežu, onda taj kapacitet ne možete optimalno koristiti. To je osnovna stvar u elektroenergetici. Posebno je važno kada povećavate učešće solarnih i vjetroelektrana. Njihova proizvodnja zavisi od prirodnih uslova i zbog toga sistem mora biti mnogo fleksibilniji. Treba nam više automatizacije, kvalitetnije upravljanje, više mjerenja u realnom vremenu i bolja razmjena podataka. Zato mi razvoj proizvodnje ne možemo odvojiti od razvoja mreže. To je jedan posao.

SET Trebinje: Koliko će digitalizacija i vještačka inteligencija promijeniti način upravljanja elektroenergetskim sistemom?

Petrović: Vještačka inteligencija sama po sebi neće proizvesti ni jedan kilovat-čas. Ali može da nam pomogne da postojeći sistem koristimo mnogo efikasnije. Ako na osnovu podataka možemo predvidjeti kvar na agregatu prije nego što se dogodi, to je konkretna korist. Ako možemo preciznije prognozirati proizvodnju solarne ili vjetroelektrane, to je konkretna korist. Ako možemo bolje planirati rad hidroelektrana u odnosu na dotoke, proizvodnju i potrebe sistema, opet smo dobili.

Mi već danas imamo ogromnu količinu podataka. Pitanje je kako ćemo ih obraditi i pretvoriti u kvalitetnu odluku. Zato digitalizaciju ne treba raditi zbog toga što je moderna. Treba je raditi tamo gdje daje rezultat — veću pouzdanost, manje troškove i bolje upravljanje sistemom.

SET Trebinje: Elektroprivreda Republike Srpske jedan je od ključnih nosilaca Samita energetike Trebinje. Šta je SET donio energetskom sektoru Republike Srpske i regiona?

Petrović: Kada smo pokretali SET, ideja je bila da Trebinje dobije mjesto na kojem će se razgovarati o energetici regiona. Danas imamo sedam izdanja iza sebe i mislim da je jasno daje SET prerastao klasičnu konferenciju.

Ovdje dolaze elektroprivrede, investitori, banke, proizvođači opreme, projektanti, profesori, stručnjaci i predstavnici institucija. Nama je to veoma važno, jer se veliki energetski projekti ne mogu realizovati izolovano. Za jedan projekat vam treba tehnologija, za drugi finansiranje, za treći iskustvo koje neko već ima.

Zato su razgovori koje imamo na SET-u važni. Nekada jedan konkretan razgovor otvori mogućnost za saradnju koja se realizuje narednih nekoliko godina.

I to je suština SET-a — da ljudi koji imaju znanje, kapital, projekte i odgovornost za energetske sisteme budu na jednom mjestu.

SET Trebinje: Šta vidite kao najveći izazov Elektroprivrede Republike Srpske u narednom periodu?

Petrović: Najveći izazov je da istovremeno održimo postojeći sistem i izgradimo novi. Ne možemo čekati da se završe novi objekti pa tek onda razmišljati o proizvodnji. Postojeće elektrane moraju raditi, moramo ulagati u njihovu revitalizaciju i produženje radnog vijeka, a paralelno graditi nove kapacitete. To je ozbiljan tehnički i finansijski posao. Mi danas imamo vrlo jasan pravac. Hidroenergija ostaje osnova, ali povećavamo učešće solarne i energije vjetra. Ne odustajemo od uglja i to pokazuju i svi naši napori i ulaganja u RiTE Gacko i Ugljevik. Razvijamo mrežu, digitalizujemo sistem i pripremamo se za skladištenje energije.

Kada sve to spojite, dobijate elektroenergetski sistem koji je mnogo raznovrsniji nego što je bio ranije. Na kraju, sve se svodi na vrlo jednostavnu stvar: da potrošač ima sigurnu električnu energiju, da sistem može da odgovori na promjene i da Elektroprivreda Republike Srpske ima proizvodne kapacitete koji će vrijediti i za naredne generacije.