SET 2022: Zašto su ESCO kompanije dobar izbor pri ulaganju u energetsku obnovu?

Zakon o javnim nabavkama komplikuje, ali nije barijera da se ESCO tržište u BiH razvije, poručio je profesor Azrudin Husika sa Mašinskog fakulteta u Sarajevu, koji je učestvovao u nedavnoj realizaciji prvog ESCO ugovora u BiH, tačnije u Srednjebosanskom kantonu.

– Naša zemlja ima veliki potencijal za ovo tržište, najprrije u obnovi javnih zgrada, a privatne kompanije su već radile projekte koje imaju neke elemente ESCO-a, ali sada im se otvaraju vrata kroz već realizovane projekte. Ono što nas veseli je to što je u ovom pilot projektu u SBK domaća kompanija, iako ne očekujemo da će krenuti neki veliki bum privatnih kompanija da investiraju u ESCO model, jer je puno rizika u ovoj oblasti. Neće biti buma poput onog koji se desio ulaganjem u male hidroelektrane, ali srednjoročno ili dugoročno može se očekivati da se javi veliko interesovanje – pojasnio je Husika.

Dodatni potencijal, kaže on, a što je uvidio kroz edukacije u saradnij sa UNDP-jem, jeste da su privatne kompanije zaista zainteresovane da postanu ESCO kompanije. Na posljednjoj edukaciji došlo je oko 100 ljudi iz oko 50 kompanija, pa Husika kaže da i ako se njih 10% odluči da finansira projekte energetske efikasnosti, biće to dobar pokazatelj.

– Ono što ESCO daje javnom sektoru je da on može dobiti najnovije tehnologije i najviši nivo energetske obnove, iako to ne ide bez grantovske podrške.

Međutim, kaže on, avni sektor je vrlo inertan sa aspekta tehnologije i uvođenja savremenih metoda energetske obnove.

– Dešava se da javne ustanove apliciraju za fondove sa auditima koji su davno rađeni, nisu mijenjani, a tehnologija je u tom auditu sada prevaziđena. Onda npr. investiraju u kotlove na pelet, vide koliko je teško nabaviti sirovinu, i da je skup, a ne mogu ispratiti najnovije tehnologije. Privatne kompanije to mogu, i u ovom pilot projektu u SBK imaćemo pelet na drvnu sječku, pa su niži troškovi nego na pelet. U ovom pilot projektu imamo snabdijevanje toplotom i kompletnu energetsku obnovu, što je i u regionu rijetko postići jednim projektom. Imali smo pomoć kolega iz Hrvatske i upravo su nam oni i čestitali na ovako postavljenom poslu – rekao je Husika.

On pojašnjava da za razliku od tradicionalog modela energetske obnove, gdje npr. izvođač ima neku formalnu odgovornost za izvršene radove, ovde ako ESCO kompanija nije nešto dobro uradila, nije sebi dobro učinila. Kvalitet projekta, ugradnje materijala, primjenjenih tehnologija je kod ESCO ugovora neuporedivo veći nego u klasičnim sistemima.

– Kada spojimo snabdijevanje toplotom i energetsku obnovu onda ESCO kompanija u postupku ugovaranja ima interes da javna zgrada troši što manje energije. Nije ESCO u sukobu interesa da isporuči što više toplote, ali tu treba biti vrlo obazriv kada se formira tenderska dokumentacija, obrazac za ponudu, šta koliko nosi, da ne bi bilo nekih igara.

Željko Kišić, Azrudin Husika, Damir Vuletić i Nikola Bitrak (Foto: SET)

Sve što ESCO kompanije ulaže u proces je u njenom vlasništvu u toku ugovornog perioda, kaže on.

– Kroz ovaj projekat u SBK naišli smo na niz otvorenih pitanja – šta ako ESCO kompanija propadne, šta sa tom fasadom koja je u njenom vlasništvu. Onda smo na bazi iskustava iz Hrvatske definisali da to što je ESCO kompanija realizovala ne ide u stečajnu masu ukoliko ona propadne, nego ide na tender, da ne bi bilo zloupotrebe.

ESCO kompanija ostvaruje povrat ulaganja tek ako uštede postoje, istakla je Raduška Cupać, rukovodilac Sektora za energiju i zaštitu životne sredine u UNDP-ju.

– ESCO kompanija mora biti kvalitetna, jer preuzima rizik za uštede koje će nastati implementacijom mjera. Mora biti jaka kadrom i finansijski, da bude dugo prisutna na tržištu kako bi iznijela teret ove investicije. To govori o kapacitetima kompanije, ali i sigurnosti investicije o kojoj se radi. Takođe, javne institucije i privatne kompanije tu investiciju otplaćuju kroz tekuće poslove, da pojasnim – umjesto da plaćate račun za grijanje, vi ćete vraćati investiciju ESCO kompaniji. Sve je to nesporan doprinos dekarbonizaciji i zaštiti životne sredine – rekla je ona.

Privatni kapital je poželjan

Ono što situacija na terenu u RS pokazuje je da je nemoguće sprovesti sve ono što se zahtjeva u pogledu energetske obnove javnog sektora, a da se to finansira samo iz Fonda ili donacija, istakao je Srđan Todorović, direktor Fonda za zaštitu životne sredine RS.

– Zato se nameće tržište energetskih usluga i ESCO kompanija koje mogu izvesti ovakve projekte i EE mjere. Bez privatnog interesa i kapitala ne možemo sprovesti značajnije rezultate na ovom polju. Radeći posljednjih godina na uspostavi ovog modela u BiH postali smo svjesni zakonskih ograničenja u uspostavljanju ESCO tržišta, pa smo uz pomoć konsultantskih usluga UNDP-ja pokušali naći predloge za izmjene nekih zakonskih rješenja, ali u ovom momentu smo se odlučili da u postojećim zakonskim ovkirima nađemo neki model da bude operativan – rekao je Todorović.

Što se tiče Fonda, namjera im je da budu generator uspostave ESCO tržižta u RS.

– Imamo već neku funkciju javnog ESCO-a, jer kroz dio objekata u projektu Svjetske banke i drugih partnera, je ugrađen neki mehanizam povrata dijela investicije iz dijela ušteda. Pokušavamo uspostaviti model povrata sredstava od krajnjeg korisnika iz ušteda koje on ostvari, a koje će mu relaksirati budžet. Naša funkcija je kao hibridni javni ESCO, ali razmišljamo da zajedno sa našim partnerima uspostavimo još neke mehanizme radi razvoja ESCO tržišta. Tu prije svega mislim na mogućnost da Fondovi uspostave mehanizam otkupa dugoročnih potraživanja, jer u razgovoru sa kompanijama koje bi potencijalno mogle biti ESCO kompanije, saznali smo da im je nedostatak kapitala veliko ograničenje. ESCO kompanije se susreću sa problemom da su limitirane finansijski. Npr. one će prepoznati dobar projekat, ostvariće se uštede, ali su onda limitirane da uđu u neki naredni projekat. Tu bi onda uskakao Fond koji bi nakon verifikovanja ušteda mogao preuzeti prikupljanje ušteda i isplatio neku diskontovanu cijenu investicije. Onda bi privatne kompanije bile oslobođene i mogle bi ući u nove projekte na tržištu – pojasnio je Todorović.

Iskustva Hrvatske

Kada je Hrvatska krenula u ovaj proces shvatili su da nemaju neki ESCO model iz EU zemalja na koji bi se ugledale, jer razvijene zemlje imaju novac da investiraju u energetsku efikasnost, a zemljama našeg regiona je ESCO nužan jer nemaju novaca, naveo je u svom izlaganju Damir Vuletić, pomoćnik direktora državne Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama – APN.

– Ulaskom u EU dobili smo nęka prava i benefite, ali smo preuzeli i obaveze, jako su ambiciozni ciljevi u pogledu energetske obnove zgrada. Onda smo shvatili da je nemoguće neke ciljeve ispoštovati, pa se došlo do toga da se mobiliše privatni kapital. Krenuli smo u tom smjeru, preuzeli smo obavezu da do 2050. obnovimo cijeli fond javnih zgrada, i to sa minimalno 50% ušteda. To više nisu mjere koje se brzo isplate, kao neke najbrže uštede, već se mora ići u dubinsku obnovu zgrada gdje morate obuhvatiti fasadu, prozore, izolaciju rova, termo sisteme, uspostaviti grijanje i ostale, i dolazite u nemoguću misiju da vam je period povrata nekih 25 godina.

Amina Durmo Trlin (Foto: SET)

Pokazalo se, kaže on, da se cjelokupna obnova zgrada ne može sprovesti bez sufinansiranja i pomoći države.

– Krenuli smo 2012. godine i najveće rezultate smo napravili u drugom programu 2014-2015, tad smo ugovorili najviše projekata, sa više od 100 mil EUR investicija uz pomoć 12 kompanija, a pomoć fonda je bila 35%. Projekti su se sveli na 14-išnji period povrata – 15 godina ugovor, jedna godina obnove i 14 godina povrat investicije. Mi imamo obavezu da se 3% površine javnih zgrada u Hrvatskoj svake godine obnovi, ali se javlja problem jer država nema novaca, i zato se ESCO model mora pokrenuti. Uključili smo Hrvatsku banku za obnovu i razvitak, program jamstava i to ništa nije pomoglo. Nijedan projekat nije realiziran sa kreditom Hrvatske banke, niti sa jamstvima – pojasnio je Vuletić.

Kako banke vide ovaj sektor

Skoro 20% ukupnog portfolija ProCredit banke čine krediti za energetsku efikasnost i ulaganja u OIE, rekla je Amina Durmo Trlin, član uprave te banke.

– Pokazalo se da su ove investicije dosta otpornije na promjene i to nam je dodatna motivacija da i dalje budemo aktivni u ovom segmentu. Ulaganje u energetski efikasne mašine i opremu, kao i uvođenje mjera energetske efikasnosti u zgradarstvu dominiraju kod nas. Mnoge kompanije su sa ovim povećanjem cijena struje motivisane da ulažu u ove mjere i da efikasnije koriste energiju. Vidimo, takođe, i veći interes za ulaganje u CNC mašine, kao i u OIE, i to je kategorija za koju vidimo da drastično raste. Naše prvo ulaganje u fotonaponske elektrane (FE) se desilo 2015. godine, a u međuvremenu smo stekli nova znanja i prakse, prikupili iskustva i od sestrinskih banaka koje rade na inostranim tržištima, kao i od našeg holdinga u Njemačkoj. Sve to koristimo da sada pružimo klijentima pravu podršku.

Ulaganja u FE je bilo oslonjeno na feed-in tarife, a ono što u posljednjem kvartalu 2021. godine u ProCredti banci vide kao trend je da se ulaže u FE radi vlastite potrošnje.

Željko Kišić (Foto: SET)

– Privrednici su pragmatični, teže maksimizaciji profita, kroz optimizaciju troškova ili povećanje prihoda. Imamo sada veliki broj investicija od 50 kilovata do jednog megavata, što je pipeline kod nas od 40 MW. Čini mi se da se tako nešto nije dešavalo na našem tržištu, a što nam je dalo vjetar u leđa da idemo u dobrom pravcu.

Tokom 2021. godine UniCredit grupacija se pridružila Net-zero bankarskom savezu kojim su se obavezali da do 2050. godine usaglase svoj portfolio kreditiranja i ulaganja s nultim stopama emisije. Zato Željko Kišić, član Uprave UniCredit bank Banjaluka nadležan za maloprodaju i korporativno i investiciono bankarstvo, smatra da je ulaganje u energetsku efikasnost i šansa i obaveza, svih učesnika u tom lancu.

– Jako je važno motivisati privrednike da uđu u investiranje, a motivaciju vidim kroz grantove, jer tu leži veća atrkativnost nego kada je riječ o kamatnim stopama. Mi smo to vidjeli kroz liniju koja je sad u toku, i koja se razvila mnogo brže nego što smo očekivali, što pokazuje snagu grantova kao nešto što privlači klijente. Kada je riječ o fizičkim licima i motivaciji da se i oni uključe, imamo liniju od 20 mil EUR sa EBRD-om, koja daje grantove fizičkim licima za ulaganje u zelenu energiju. Takođe, kroz naše kartično poslovanje dajemo građanima benefite, sa aspekta dodatnih keš limita.

Kišić smatra da banke, sem što nude grantove, treba da motivišu i davanjem povoljnih kamata.

– Uprkos finansijskim turbulencijama širom svijeta, mi ćemo u UniCredit nastaviti kampanju da motivišemo građane. Do maja ili juna imaćemo kampanju u kojo ćemo sniziti kamate u ovoj liniji sa EBRD-om, da bi ljudi imali benefite sa aspekta sigurnosti kamate i sa aspekta granta – istakao je Kišić.

Podsjetimo, Samit energetike Trebinje 2022 održan je od 16. do 18. marta u organizaciji Elektroprivrede RS, Grada Trebinja i firme SET.

Portal eKapija bio je medijski sponzor Samita. O učesnicima i temama Samita čitajte OVDJE.

Teodora Brnjoš