SET 2023: Bez ulaganja u OIE neće biti dovoljno energije, ali realnost je da nama sadašnjosti ni bliske budućnosti bez termoelektrana

Elektro-energetski sistem u svakoj državi je najvažniji, najveći, najskuplji, najsloženiji sistem koji “podsjeća na strukturu ljudskog organizma” po kompleksnosti, složenosti, po zadacima koje treba da obavi. Bilo bi potpuno logično da u takvim sistemu rade najstručniji, najobučeniji, najpouzdaniji i najbolji kadrovi. Ako se to sve posloži, sistem dobro funkcioniše i neće biti problema.

Znamo da su javne kompanije postale na neki način filijale vladajićih stranaka čime je umanjena moć i snaga ovih kompanija kakve znamo iz 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kada se prosparitetno razvijao energetski sektor BiH. Tada je u 10 godina napravljeno 10 velikih objekata – Tuzla 6, Kakanj 7, Gacko, Ugljevik, Višegrad, Grabovica, Salakovac, Mostar, Foča, Bočac…, mišljenja je konsultant Fadil Nadarević, jedan od učesnika panela “Uticaj redovnog održavanja na pogonsku pouzdanost rada termoenergetskih i hidoenergetskih postrojenja” sa ovogodišnjeg Samita energetike u Trebinju.

– Polazeći od toga i vodeći računa da mlađe generacije koje dolaze donose veću snagu, veću pamet bilo bi potpuno logično da mi danas pričamo o izgrađenim novim MW, a mi u zadnjih 30 godina nismo ništa uradili. Ako budemo njegovali znanje i struku i ako upoznamo dobro naša postrojenja, onda ćemo moći odgovoriti svim ovim zadacima. To je posebno važno sada u energetskoj tranziciji kada moramo realizovati nove nacionalne energetske politike i ostvariti prelazak na tehnologije koje ne emituju ugljen-dioksid. Moramo biti svjesni da je energetska tranzicija neminovnost, tu nema “hoćemo li ili nećemo”.

Pri tome moramo voditi računa, dodaje, da su se sve dosadašnje energetske tranzicije koje su se dešavale – tranzicija sa drveta na ugalj, sa uglja na naftu, sa nafte na plin, sa plin na nuklearno gorivo, paralelno dešavale. Sve su te tranzicije bile bazirane na pogodnosti, odnosno dostupnosti resursa za korisnika što je jako važno.

– Mi imamo termoelektrane zbog dostupnosti resursa, odnosno uglja i cijeli svijet ga ima. Prvi uslov je bio dostupnost resursa, a drugi je stepen tehnološkog napretka i sve dosadašnje tranzicije su bile rezultat poboljšanja stepena korisnog dejstva, tehnologija u energetici, materijala… i sve je to za sobom vuklo novi napredak i neku vrstu energetske tranzicije.

Kako pojašnjava Nadarević, ovo je prva tranzicija koja nije rezultirala isključivo tehničkim zahtjevima, ona je pokrenuta regulatornim poticajima i, u konačnici nema cilj povećanja profita elektroprivrednih kompanija, odnosno poboljšanje stepena korisnosti dejstva neke mašine, poboljšanje tehnologije sigurnosti… krajnji cilj je dekarbonizacija energetskog sistema i smanjenje štetnog uticaja.

– Mi to moramo prihvatiti. Ova tranzicija je došla na prijedlog naučnika i nju pokreću pravnici i ekonomisti, a inženjeri su ti koji treba da realizuju. Zbog toga što inženjeri nisu u prvom planu, a ako znanje bude na niskom nivou, onda inženjerski rezultati mogu biti pomnoženi sa nulom. Moramo dobro voditi računa šta ćemo uraditi i na koji način ćemo to uraditi. Ako i kada dostignemo krajnje ciljeve dekarbonizacije, to znači da nema termoelektrana više na fosilni ugalj. Hoće li se to desiti, kada će se desiti i po kojoj cijeni, to je teško danas reći. Do tada neko mora pokrivati bazni dijagram dnevnog opterećenja koji je ruzltat konzuma, a ja ne vidim ko to može drugi u našim uslovima raditi osim termoelektrana iz razloga što obnovljivi izvori imaju fluktuirajuću snagu – znamo da solar ne radi 12 sati nikako, onda radi sa 20% kapaciteta, zatim četiri sata radi na maksimumu, nakon čega opadaju kapaciteti. Termoelektrane će i dalje raditi u bitno drugačijim uslovima nego što su danas, a ti uslovi biće značajno teži za njihov rad.

Nadarević dalje objašnjava da iako je proizvodnja u termoelektranama najkomplikovaniji proces proizvodnje struje i zahtijeva viši nivo znanja, stručnosti i mjera opreza, nema toliko tehnoloških linija koje bi trebalo ukomponovati.

– Bez obzira što je najsloženiji, tehnika je dala odogovre na sve probleme, osim jednog, a to je CO2. Ne postoji problem sa SOx i sa NOx. On je tehnički rješiv u prihvatljivim cijenama, a to što mi nismo radili na tome, to nas ne opravdava da kažemo da to nije tehnički rješivo. Za nas je nerješiv jer nismo riješavali probleme. Svijet je davno riješio, Evropa je SOx riješila 90-tih godina. Zašto mi sada imamo problem sa odsumporavanjem? Zato što naše refercence traže tri do pet godina, a nema nikoga ko je pravio pet godina osim Ugljevika, jer je Evropa odsumporavanje radila tamo negdje od 1990-1995.godine, mi smo se tada bavili s drugim stvarima. Naš zakon ne poznaje to, on kaže tri do pet godina, i sada praktično eleminiramo potencijalne proizvođače koji nemaju reference jer to nisu radili. Svjedočio sam da u elektrani mogu da snižavaju emisiju SOx u zrak – idu do 195, jer je norma 200, a onda spuštaju do 25, naravno, injektiraju više apsorbenta i onda ponovo dignu na 200, jer to ekonomija zahtjeva da se tako radi. Dakle, sve je rješivo. Zašto nismo to rješavali? Između ostalog, odgovor su možda ratni uslovi, djelimično neusaglšenost regulative, a u velikoj mjeri i znanje. Malo smo zakasnili u nekim tehnologijama.

Smatra da zbog situacije koja nam se nameće sa dekarbonizacijom, termoelektrane će morati iz kontinuiranog preći u promjenljivi režim rada, jer će na dnevnom režimu uskakati obnovljivi izvori koji će imati preferirano napajanje i pristup energetskoj mreži.

Termoelektrane kao balanseri?

Nadarević pojašnjava da je postojeća oprema u termoelektranama kompletna dizajnirana za rad u baznom režimu.

– Kotlovska postrojenja imaju jako visok tehnički minimum kao i postojeći blokovi u Kaknju, Tuzli, Gacku i Ugljeviku čiji je tehnički minimum originalno 70%. On je rekonstrukcijama snižen na nekih 60% i ako padne ispod toga imate nestabilnu vatru, gašenje i najvjerovatnije ispad. Kotao i turboagregati su, takođe, projektovani za bazni režim rada. S promjenom opterećenja, doći će do drastičnih promjena koje će, u konačnici, rezultovati slabljenjem mehaničko-dinamičke čvrstoće generatora. Ja očekujem pad raspoloživosti sa povećanjem havarnosti iz prostog razloga što mašine nisu pripremljene za takav režim rada. Ne može samo proizvođač električne energije, u ovom slučaju, sinkroni generator biti kompenzator visokih napona i reaktivne energije u sistemu. U ovom trenutku su naši naponi visoki 115 odsto, a penju se do 450. Ne može generator sve to apsorbovati. Postoje ozbiljne opasnosti za stradanje lim paketa i vruće tačke. Praktično mi degradiramo izolacioni sistem i smanjujemo životnu dob postojećih agregata.

Pojašnjava da treba preduzeti određene mjere kako bi se termoelektrane prilagodile budućem režimu rada.

– Prva mjera o kojoj bi elektroprivredne oraganizacije trebalo da razmišljaju je online monitoring stanja svojih mašina. U ovom trenutku to niko nema osim Stanara. Praktično, naša jedina šansa je u tome da sa četvoro očiju gledamo šta se dešava našim mašinama i da preventivno, kroz analize svega što se dešava, pokušavamo na vrijeme nabaviti sve što je potrebno. Naravno, sada je jedna faza zamjene nekih generatora.

Fadil Nadarević, Draženko Raić, Stojan Simić (Foto: SET/3D Media)

Planirani remonti hidroelektrana u slivu Neretve

Od pet hidroelektrana koje su u slivu Neretve, u četiri su ugrađane turbine od Litostroja i generatori Končar. U posljednjih nekoliko godina, EPHZHB je radila četiri kapitalna remonta, kaže Draženko Raić, rukovodilac sliva Neretva EPHZHB.

– Saradnja sa Končarom i Litostrojem je jako dobra i nastavićemo je i u budućnosti. Kao najznačajniji izdvajamo remont urađen na CHE Čapljina koji je završen prošle godine, zatim na hidroelektranama Jajce 1 i Jajce 2, Peć Mlini i Mostar. Završili smo tri kapitalna remonta u posljednjih nekoliko godina na HE Mostar – posebno remont generatora i posebno remont turbine. Zatim smo, 2016. završili kompletan kapitalni remont drugog agregata, a 2018. trećeg agregata. Rađena je i revitalizacija HE Rama 2014. i 2015. godine sa Končarom i Litostrojem, gdje je povećana snaga na jednom agregatu sa 80 na 100, a mijenjani su generator i turbine. Na jednom agregatu je promijenjeno radno kolo, dok su na drugom promijenjeni ležajevi i kompletno generator.

Ističe da je u narednom periodu planirano da se radi zamjena radnog kola na drugom agregatu HE Rama.

– Ovaj agregat troši 32 m3 vode u sekundi i postiže snagu 83-84 MW, dok na drugom agregatu imamo istu potrošnju vode a dobijamo 100 MW. Tokom ove godine planira se raspisivanje natjecaja za kapitalni remont agregata br.3 na HE Mostar, planira se raspisivanje natjecaja i potpisivanje ugovora za kapitalne remonte dva agregata na HE Mostarsko blato, te priprema za drugi remont motor generatora na CHE Čapljina. Od drugih poslova, planiramo zamjenu leptirastih zatvarača na HE Rama i preturbinskih kuglastih zatvarača, dok na HE Čapljina planiramo zamjenu sistema upravljanja i turbinske regulacije, zamjenu prigusnica i rastavljača za uklop i isklop prigusnica, te rastavljača koji su jako bitni kod pumpnog rada CHE Čapljina. Takođe, radićemo i zamjenu rastavljača za električno kočenje agregata, i na kraju remont preturbinskih kuglastih i leptirastih zatvarača. Dosta je posla u narednom periodu pred nama, postavili smo sebi velike ciljeve, ali nakon dugo vremena odlučili smo se na ove značajne poslove na ovoj velikoj i nama jako važnoj ektrani – rekao je Raić.

Na kraju je dodao da su za održavanje najzaslužniji radnici u pogonima elektrana i dežurni radnici u elektranama, koje pozdravlja i zahvaljuje im se za sve što su učinili na održavanju pogonske spremnosti, jer, kako kaže “oni su najzaslužniji za pogansku spremnost, pa tek onda mi inženjeri i, na kraju, administracija po kancelarijama”.

Informacioni sistem je neminovnost

Profesor sa Mašinskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Stojan Simić mišljenja je sa naša velika privredna društva organizaciju uglavnom vuku još iz 80-tih godina prošlog vijeka kada su izgrađena velika postrojenja. S jedne strane, kaže, to je i dobro.

– Održala se tradicija i neki dobri elementi, a s druge strane imaju i određene manjkavosti. Kako organizovati održavanje? Reći ću u tri riječi – a to je da bude efikasno, efektivno i da nemate havarijskih situacija. Međutim, služba održavanja u svakoj firmi je, pomalo, višak i rijetko se ko iz top menadžmenta sjeti sve dok se ne desi neki problem, i to je tako tradicionalno.

Oni koji su zagovornici nekog starog kova, trebalo bi da imaju spostveno održavanje i to je možda najbolje rješenje, smatra.

– Druga varijanta je da imate potpuno eksternu uslugu. U Zapadnoj Evropi to je jednostavno jer imate specijaizovane firme koje mogu obaviti sve zadatke. Kod nas se postavlja pitanje, da li naša velika preduzeća imaju dovoljno kapaciteta što se tiče održavanja poslova, ali ne računam tu planske i kapitalne remonte kao i specijalizovane firme koje su pojavljuju. Da li imaju dovoljno resursa da obavljaju takve poslove i da li postoji dovoljan broj tih firmi na tržištu BiH?

Profesor Simić ističe da su inforamcione tehnologije neminovnost koju moramo prihvatiti i implemntirati u organizaciji održavanja.

– Međutim, statistika kaže da veoma mali broj privrednih društava u BiH ima savremene informacione sisteme koji se koriste za organizaciju održavanja. Jedan broj firmi ima zastarjele sisteme ili nedovoljno kvalitetne. Jednostavno imate sistem za neki drugi proces, pa ga djelimično koristite i za proces održavanja. To nije najbolje rješenje. Ako hoćemo da imamo efikasno održavanje onda bi trebalo da imamo brz protok dokumentacije kako bismo utvrdili ponovljivost kvarova, moramo imati savremen informacioni sistem. S obzirom na to koliko se novac pominjao ovdje na različitim panelima, inforamcioni sistem sigurno nije skup koliko može spriječiti havarijsku situaciju. Naravno, tu su najbitiniji ljudi i morate kvaliteno postaviti informacioni sistem – pojasnio je Simić.

Zoran Ćirić (Foto: SET/3D Media)

Revitalizacija elektrana u RS

Na pitanje šta je zastarjelo u elektroenergetskom sistemu Republike Srpske i šta je potrebno učiniti odmah da bi to bilo na visokom i pouzdanom nivou, Zoran Ćirić, direktor Instituata Nikola Tesla iz Beograda odgovara da su urađene revitalizacije na tri hidroelektrane i dvije termoelektrane.

– HE Bočac je uradio revitalizaciju i zamjenu obodnih sistema, uradio je novu skadu. Ostalo je glavno, a to je generator i turbin koji bi trebalo u narednom periodu da budu revitalizovani. Takođe, elektični dio turbinskog regulatora je zamijenjen. Hidroelektrana Višegrad je relativno nova elektrana, ali je već potrebno uraditi zamjenu pogonskog sistema i besprekidnog napajanja, uraditi novu skadu. HE Trebinje je, još od 2001. u kontinuitetu odradila sve ove radnje, a u vezi sa energetskom elektronikom i upravljanjem sve je inovirano, tako da ova hidroelektrana ne zaostaje za tehnologijama koje se primjenjuju i na Zapadu. Termoelektrane Gacko i Ugljevik, takođe su odradile zamjenu pogonskih sistema, nove skade. Međutim, ostaje problem glavna, i da kažem, skupa oprema, a to je kotao, turbina, generator. To važi i za TE Ugljevik i TE Gacko. To su radovi revitalizacije koji zahtijevaju mnogo manje investicije u odnosu na ove krupne dijelove, a suština i proizvodnja kWh proističe iz generatora i turbine i pogonskog goriva. Kod termoelektrana imamo taj tehnički minimum, ali imamo i kod hidroelektrana. Ako se ide ispod tehničkog minimuma, dolazi do problema sa vibracijama i sa vibracionim stanjem, a kojim mogu da uzrokuju havariju i na ležajevima kao i na generatoru, ali i da uzrokuju kavitacije na radnom kolu turbine. U suštini sve elektrane bi trebalo da i prije revitalizacije tačno znaju pogonske dijagrame po kojima mogu da vrše eksplotaciju i da obezbijede sigurno pogonsko stanje za elektrosistem – pojasnio je Ćirić.

Veće firme na poslovima remonta

Aco Benović iz firme Termoelektro Brčko, kao predstavnik izvođača, kaže da se na osnovu dijagnostike koja se radi na početku remonta zna šta je ostalo zbog nedostatka vremena ili ograničenih sredstava za iduću godinu, pa je to osnov za početak.

– Malo boljim praćenjem stvari dosta toga bi se moglo preduprijediti ili predvidjeti. Ali kako je neko od kolega već rekao, kada prođe remont i kada se uđe u proizvodnju, održavanje više nije nikome interesantno. Kada dođu veliki projekti, pitamo se gdje su te izvođačke firme. Kod nas na tržištu je problem što je u prethodnim godinama bio kontinuiran nedostatak investicija, gdje na svakih četiri do pet godina, imate ozbiljniji zahvat i tako vas prođu poslovi na kojima se praktično razvijaju firme, stvaraju kadrovi, pojavljuje potreba za tehničkom opremljenosti koja je neophodna za velike poslove. Prisutni smo u svim objektima, pa kao svjetao primjer uzimam TE Stanari, gdje dvije firme odrade remont kotla. A na drugim mjestima, imamo slučaj da se objavi po 30 ili 50 tendera, pa se uvede po 20 izvođačkih firmi, što u principu pogoduje malim firmama koje imaju destak zaposlenih i koje uzmu neki “lot tender” vrijedan 30.000 ili 50.000 KM.

Ističe da za velike firme koje imaju od 150 do 500 zaposlenih radnika, ne mogu da prežive na tim tenderima od 30.000, 50.000 ili 100.000 KM, “jednostavno, to nije dovoljno posla kako bismo održali svoje kapacitete, a pogotove ne da se razvijamo”.

– Trebalo bi razmisliti u vezi sa tom temom da se poslovi na remontima ukrupnjavaju i da se daju većim firmama, a da male firme uzimaju uloge podizvođača kao i da uzimaju učešće na nekim zahvatima remonta. Mi smo prisutni na njemačkom tržištu i nema teorija da neko naše veličine kao inostrana firma uđe na njihovo tržište i direktno sa Elektroprivredom Njemačke ugovori posao na remontu nekog kotla. Zato postoje njihove velike firme koje dobijaju poslova, a mi možemo da budemo samo podizvođači. To je i sa aspekta proizvođača bolja varijanta iz razloga da ukoliko imate jedan posao od milion i dodijelite ga jednoj firmi, ona dobije bankarske garancije, ta garancija nešto znači – istakao je Benović.

“U potpunosti vladamo kvalitetom”

Savo Mirković iz EFT TE Stanari kaže da se proizvodnja struje na visokom nivou postiže dobrom organizacijom i korištenjem materijalnih i ljudskih resursa. Kada su radili pripreme za izgradnju termoelektrane u potpunosti su, ističe, istražili ležište uglja.

– Imamo određenu prednost za razliku od državnih kompanija, mogli smo da uzmemo kvalitetnog izvođača i da obezbijedimo kvalitetan nadzor. Mi u potpunosti vladamo kvalitetom. Zašto sam počeo od kvaliteta? Kvalitet je izuzetno bitan. Najveći problem u termoelektranama je na relaciji ugalj – kotlovsko postrojenje. Najveći broj zastoja je upravo na kotlovskom postrojenju i to najviše ugrožava pogonsku spremnost. Ja sam imao fobiju iz Ugljevika, kolege se neće naljutiti, tamo sam radio. Izbor ložišta nije odgovarajući ni za Ugljevik ni za Gacko, zato oni i danas imaju taj problem. Mi smo ugalj koji smo istražili oko 600 tona, poslali u ispitno postrojenje i na bazi rezultata isprojektovali kotao i na taj način smo povećali pogonsku spremnost.

Dodaje da je za pogonsku spremnost je izuzetno bitno pogonsko osoblje.

– Mi smo broj zastoja sveli na dva. Prošle godine smo imali dva planska zastoja, to nam je, na neki način ljestvica, podigli smo je visoko, pošto imamo visok nivo automatike. Imamo svu opremu za dijagnostiku, i počeli smo da radimo simulator kako bi naši radnici vježbali kao piloti. Radnici su jako bitni jer od njihovog rada zavisi svaka fluktuacija koja se u proizvodnji održava finansijski. U sopstvenoj režiji radimo informacioni sistem za termoelektranu, za rudnik, za održavanje, istorijat svih kvarova rada. Uveli smo takmičenje između ekipa, uz mogućnost da ih i stimulišemo. Za sve je potrebna tehno-ekonomska analiza. Ništa ne radimo da bi lijepo izgledalo nego da donosi korist.

Slobodana Šubara

Podsjetimo, Samit energetike Trebinje 2023 održavao se od 22. do 24. marta u organizaciji Elektroprivrede RS, Grada Trebinja i firme SET.

Portal eKapija je medijski sponzor Samita.

Više o panelima i dešavanjima možete da pratite u posebnoj rubrici na linku OVDE.

Kompletan panel možete pogledati na videu u nastavku:

Izvor: eKapija