Gradovima u BiH nedostaje dugoročna vizija budućnosti

Iako u Bosni i Hercegovini ima 25 gradova, četvrtina stanovništva živi u šest najvećih gradova, sa brojem stanovnika većim od 100.000. U njima je stopa nezaposlenosti niža za 40%, plate su više za 25%, a BDP po glavi stanovnika više nego dvostruko veći nego u drugim dijelovima zemlje. Sve to uzrokuje da se ljudi sele u velikom broju, što opterećuje javne službe i gradsku infrastrukturu, gradsku ekonomiju i životnu sredinu, ističe u razgovoru za eKapiju Marina Dimova, glavni tehnički stručnjak i voditelj projekta Smart City u UNDP BiH.

Na osnovu prvih iskustava UNDP-a u oblasti pametnih gradova, mnogi gradovi u zemlji su zainteresovani da primjene tehnologiju i digitalizaciju da bi poboljšali svoje službe i lokalnu okolinu.

– Neki su već krenuli ka tome da postanu gradovi budućnosti, kroz pilot projekte i inicijative, kao što je, na primjer, Sarajevo, koje implementira takve inicijative još od 2014. godine, od kojih je najskorija Smart Sarajevo inicijativa, koju podržava UNDP. Zatim, tu su i Banjaluka, Istočno Sarajevo i, najskorije, Gračanica – ističe Dimova.

Međutim, u svim ovim slučajevima, gradovima nedostaju kapaciteti i tehnološki know-how da se jedan grad učini “pametnim”. Još jedna česta prepreka je nedostatak (otvorenih) podataka, pametnih informacionih sistema i Interneta stvari (IoT), koji treba da posluže kao osnova za e-usluge i dinamičnu gradsku upravu koja je okrenuta ljudima.

Kako ona kaže uz ovo, gradovima nedostaje i dugoročna vizija budućnosti, uključujući definiciju šta jedan pametan grad znači za svoje građane i socioekonomske činioce, kao i plan kako stići do tog stepene kroz obimne transformacije i promjene na sistemskom nivou.

Konačno, ono što gradove čini pametnim ne svodi se samo na instaliranje digitalnih interfejsa ili na pojednostavljivanje podataka i aktivnosti jednog grada.

Potrebno je i koristiti tehnologiju i podatke svrsishodno da bi se donijele bolje odluke i pružile kvalitetnije usluge. Stoga, gradovi budućnosti moraju da budu bolji za život, zdravi, čisti, bezbjedni, pristupačni svima, prijatni za život i da nude raznovrsne mogućnosti – kroz iskorišćenje potencijala tehnologije, kao i ljudskog intelekta i ljubavi građana prema svom gradu.

eKapija: Koje mogućnosti možemo lako da iskoristimo a još uvijek to ne radimo?

Ima mnogo neiskorišćenih mogućnosti koje gradovima mogu da posluže u ovom procesu:

– Potencijal, uključivanje i mišljenja mladih ljudi i dalje nisu dovoljno iskorišćeni. Mladi su budući građani ovih gradova, tako da ti gradovi moraju da ih imaju na umu i da promjene uvode tako da služe njima.

– Građani ne sarađuju sa privatnim sektorom u ovom pogledu, posebno sa IT sektorom, što usporava i ometa progres.

– Vještačka inteligencija i mašinsko učenje uopšte nisu iskorišćeni od strane gradova i šireg administrativnog sistema. Tehnologija može znatno da ubrza razvoj.

– Akademska zajednica, univerziteti i naučni instituti nisu povezani za gradskom upravom, što dovodi do toga da se ne koriste znanje i inovativni razvojni eksperimenti koji prate transformaciju ka budućim gradovima.

– Gradovi mogu da razviju strateške vizije budućnosti u smislu pametnih gradova, kao i niz projekata koji će pokazati put ka budućnosti. Oni poslije mogu da služe kao platforma za implementaciju projekata i aktivnosti u okviru javnog budžeta i kratkoročnih planova, čime se osnažuje svjestan, sistemski pristup (nasuprot ad hoc pristupu koji se zasniva na pojedinačnim projektima). Na primjer, po Zakonu o razvojnom planiranju i upravljanju Federacije Bosne i Hercegovine, vlada na svim nivoima mora da uđe u novi strateški ciklus 2021. To znači da razvojne strategije gradova treba da se pripreme 2020. Stoga, u okviru planiranja može da se stavi snažniji akcenat na stvaranje pametnih gradova do 2027, uključujući dodjelu potrebnih javnih resursa.

U junu 2018. Evropska unija je započela Digitalnu agendu za Zapadni Balkan. To će otvoriti mogućnosti da se pomoć pruži ne samo BiH, nego i širem regionu. Važno je naglasiti da je podrška stvaranju održivih gradova i zajednica globalno prepoznata kao jedan od ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals), za koje su se sve zemlje svijeta obavezale da ih ispune do 2030.

eKapija: Imamo sve razvijeni IT sektor u BiH. Koristimo li dovoljno domaće znanje i inovativnost mladih?

– IT sektor u BiH zaista brzo raste i može da ima važnu ulogu ne samo u procesu digitalizacije javne uprave, već i uopšte, nudeći domaća tehnološka rješenja koja doprinose pametnim gradovima. Nažalost, dosad je taj potencijal ostao neiskorišćen, a gradovi na IT kompanije gledaju kao na pružaoce pojedinačnih softverskih rješenja, a ne kao na partnere u transformaciji gradova kroz tehnologiju.

Ključna tehnologija za uspjeh inicijativa pametnih gradova, bilo da se radi o smanjenju nivoa zagađenja, saobraćaju, javna rasvjeta, upravljanje otpadom ili nečemu drugom, jeste IoT, drugim riječima, mreža fizički povezanih uređaja, kao što su vozila ili kućni uređaji, koja ovim “stvarima” omogućava da se povežu i razmjene podatke. To opet stvara nove mogućnosti za približavanje fizičkog i digitalnog – kroz analizu podataka – u cilju povećanja efikasnosti (kako u javnom tako i u privatnom sektoru), donosi ekonomske benefite i povećava kvalitet života.

IoT rješenja najčešće razvija i primjenjuje IT sektor, što ga čini važnim činiocem na polju pametnih gradova. Uz to, moramo znati da je povezanost ovih uređaja takođe ključ za uspjeh čitavog sistema, a tu gradovi mogu da ostvare partnerstva sa telekom kompanijama da bi se izvršila ujednačena i neometana instalacija uređaja širom jednog grada. Na primjer, u okviru Inicijative za Pametno Sarajevo, koju UNDP implementira u saradnji sa Gradom Sarajevom, više od 35 IT kompanija, kao i BH Telecom, uključeni su u diskusije i identifikaciju tehnoloških i inovacionih “prečica” kada su u pitanju razni izazovi vezani za pametne gradove, a sve kroz City Mind Lab, koja multisektorska savjetodavna grupa i mozak ove inicijative. Ova grupa okuplja više od 120 stručnjaka iz Sarajeva.

eKapija: Koliko ima volje i mogućnosti da se u domaće gradove implementiraju dobre prakse iz evropskih gradova?

– Očigledan je porast zanimanja i spremnosti sve većeg broja gradova za koncept pametnih gradova tokom vremena. Posebno je ohrabrujuće vidjeti spremnost da se uči na primjerima dobre prakse i pametnih rješenja za gradove u EU, jer će ovo biti značajan pokretač promjena ka realizaciji koncepta pametnih gradova u BiH.

Naše iskustvo pokazuje da su najčešće korišćeni oblici učenja (koji nisu direktno vezani za pametne gradove, već za širi lokalni razvoj) slijedeći:

– Mehanizam uparivanja gradova (city twinning mechanism), koji otvara kanale interakcije i komunikacije među gradovima;

– Učešće na regionalnim i međunarodnim konferencijama gradova i networking događajima koji omogućavaju razmjenu dobrih praksi i ideja;

– Učešće gradova u regionalnim i evropskim projektima (kao što je, na primjer, Horizont 2020), koji osiguravaju razmjenu i saradnju. Ovaj način razmjene je posebno plodonosan, jer takođe obezbjeđuje resurse za eksperimentisanje i prenošenje znanja sa grada na grad.

eKapija: Šta su, po vašem mišljenju, prioritene oblasti u kojima bi trebalo uvesti savremenu tehnologiju i digitalizovati?

– Za početak, treba uložiti znatne napore da se poveća digitalna pismenost stanovništva, posebno mladih.

Paralelno s tim, mnoge oblasti moguće je radikalno poboljšati korišćenjem tehnologije. U javnoj upravi, recimo, tehnologija može da doprinese efektivnijim, transparentnijim i dostupnijim javnim uslugama. Stoga, tranzicija ka integrisanim i pametnim e-uslugama treba da bude prioritet za gradove i lokalne samouprave širom zemlje. Posebno efektivna, inkluzivna i efikasna mogu biti tehnološka rješenja za nabavku, gradski saobraćaj i transportne sisteme, vodoprivredu, energetsku efikasnost, prostorno planiranje, upravljanje javnim finansijama itd.

Dalje, BiH mora da razmisli o tome da započne aktivnosti ka postizanju digitalne ekonomije.

Možda zvuči neobično, ali, da bi se postigao ravnomjeran razvoj, podjednaka pažnja treba da se posveti i manjim naseljima i gradovima da bi i oni postali pametni gradovi. U tom smislu, UNDP se osvrće na najnovija iskustva u EU u vezi sa pametnim selima, tj. ruralnim područjima koja unapređuju tradicionalne i nove usluge i pristupe razvoju putem digitaltnih, telekomunikacionih tehnologija, inovacija i unapređenje upotrebe znanja. Važno je razmišljati o investicijama u takve koncepte, da bi se osigurao konvergentni teritorijalni razvoj i da bi se izbjegle razlike između regiona u zemlji.

Novinar: Senka Trivić
Izvor: eKapija