SET 2022: Region i energetska tranzicija – ko je šampion, a koga tek čeka veliki posao?

Idemo ka reformi energetskog sektora, ali jasno nam je i da su ciljevi EU preambiciozni. Smatram da možemo zajendičkim naporima raditi na tim pitanjima i olakšati proces energetske tranzicije, poručio je ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac na prvom panelu ovogodišnjeg Samita energetike Trebinje.

Kako je istakao, došlo je do velikih turbulencija na energetskom tržištu i zato se moraju praviti oprezni koraci, a sve kako bi se očuvala energetska stabilnost i sigurnost.

– Svjesni smo činjenice da imamo obaveze prema dokumentima koje je BiH potpisala. Jedna od njih je proces dekarbonziacije, izrada Integrisanog nacionalnog energetskog i klimatskog plana do 2030. godine. Radimo to na adekvatan način, u koordinaciji sa entitetskim tijelima, jer u domenu energetike nadležnost je na enttitetima, a Ministartvo vanjske trgovine BiH je neko ko koordinira aktivnosti. Imamo formiranih sedam radnih grupa za izradu tog plana, uključeno je 120 stručnjaka sa svih nivoa. Završili smo bazni scenario, razgovaramo sa Evropskom komisijom i naša procjena je da ga možemo imati do 2030. godine, ako zajednički budu radili entiteti – poručio je Košarac.

Ministar energetike RS Petar Đokić se nadovezao na ministra Košarca i dodao kako RS predano radi da ispuni svoj dio obaveza. Istakako je kako su postavili kvalitetne ciljeve po pitanju energetske tranzicije i već su dosta toga uradili, na bazi inovirane Strategije razvoja energetike iz 2018. Smatra da se svi koraci moraju praviti da bi se očuvala stabilnost sistema, očuvala okolina, a onda i poštovala postojeća legislativa.

– Ne mogu se od BiH očekivati tako velike reforme, zbog njenog ustrojstva, a i nemamo toliko jak kapital za ulaganja u OIE. Međutim, nećemo biti izvan tog procesa. Vjerujem da Evropa neće slamati interese naše male države i da će se omogućiti da naš energeski sistem odgovori ovim zadacima.

RS je do sada uložila u projekat odsumporavanja TE Ugljevik i emisija štetnih gasova se smanjila 97%, a sličan posao ih čeka i u TE Gacko.

– Kroz razvojne planove forsiramo projekte iz OIE. Već smo ugovorili određene investicije, donijeli odluke, potpisali koncesione ugovore i u narednih pet godina dobićemo 700 MW u novim objektima na bazi OIE. Čeka nas teška odluka o tome da prestanu raditi termoelektrane, a takve odluke će zavisiti od niza faktora, poput ovih aktuelnih oko sukoba Rusije i Ukrajine. Spremni smo da budemo dio svih procesa, ali tražimo i zaštitu jer nismo toliko jaki kao ostale evropske države.

Ponovio je kako će razvoj solarnih i vjetroparkova donijeti velike benefite hercegovačkim opštinama.

Direktor Sekretarijata energetske zajednice Artur Lorkovski rekao je da je BiH važan član Energetske zajednice.

On je naveo da je ova zajednica identifikovala mnogo nedostataka o kojima se raspravlja između Energetske zajednice i vlasti, te izrazio nadu da će greške biti otklonjene.

– Mi iz Sekretarijata Energetske zajednice se nadamo da ćemo uvjeriti vlade država u regiji da je moguće postići tu energetsku nezavisnost na regionalnom nivou – rekao je Lorkovski.

Pitanje plaćanja takse na CO2 je pitanje koje je na stolu, jer ako se struja bude htjela izvoziti u EU, taksa će se morati plaćati,

– Zato se treba okreuti OIE, jer BiH to ima, ali je potrebno napraviti dobar zakonski ovir za buduća ulaganja. Mi u Energetskoj zajednici smatramo da se Zelena agenda mora što prije implementirati, i vjerujemo da je proces dekarbonizacije dobar odgovor na energetsku krizu. Moramo biti svjesni rizika koje nosi period tranzicije energetskog sektora, ali ako ne preuzmemo rizike nećemo ni ostvariti ciljeve. Jako bitan faktor će biti tehnološka opremljenost i siguran sam da smo obezbjedili tehničke alate kako da olakšamo državama ovaj proces – poručio je Lorkovski.

Sjeverna Makedonija želi do 2040. ispuniti sve obaveze iz Zelene agende, poručio je Zoran Manevski, zamjenik ministra ekonomije Sjeverne Makedonija.

– U posljednje četiri godine sproveli smo energetske reforme, usvojili Zakon o energetici kojim je impelemtiran Treći paket direktiva EU i koje se odnose na unutrašnje energetsko tržište, te smo donijeli puno podzakonskih akata koji su bili nužni da bi se zakon implementirao. Sve je to razlog što smo proglašeni šampionom eneretskih reformi od Sekretarijata EZ.

(Foto: SET)

Izgradili su značajne kapacite iz OIE, kako bi zamijenili lignit. U fazi dobijanja dozvola su dvije elektrane od 50 MW koje bi bile izgrađene na prostoru starog rudnika Oslomej kroz javno-privatno partnetstvo.

– Ukupna snaga fotonaponskih elektrana u Oslomeju biće 120 MW i potpuno će zamijeniti termoelektranu na lignit koja sada radi. Struju će investitori prodavati na otvorenom tržištu i zaposliće oko 100 ljudi iz postojeće termocentrale.

Tranzicija TE Bitol, kako je istakao Manevski, će biti izazov u narednih 20 godina, jer je to stub energetskog sistema Sjeverne Makedonije u posljednjih 40 godina.

– Radimo i studiju izvodljivosti za kogeneracionu gasnu elektranu od 250 MW, a u planu je više od 250 MW solarnih elektrana na mejstu starih rudnika. Takođe u planu je gradnja toplovoda do grada Bitolja i drugih opština koje gravitiraju tom gradu. Treba nam podrška finansijera – poručio je Manevski.

Da je izuzetno važno imati dobru finansijsku osnovu za ulaganja u nove energetske objekte akcentovao je i Halko Balavac, pomoćnik ministra energetike Federacije BiH.

Iako FBiH dominantno struju dobija iz fosilnih goriva, ne želi da zaostaje u procesu energetske tranzicije i podizanja solarnih i vjetroparkova. Tako će nići solarne elektrane na rudarskim kopovima, a EP HZ HB uložiće dosta novca u solarnu elektranu od 150 MW.

– Uskoro ćemo objaviti poziv za izradu Energetske strategije i plan je da se ona radi godinu dana. U našoj postojećoj Okvirnoj eneregetskoj strategiji dominiraju termoblokovi, ali je sve više interesovanja privatnih kompanija za investiranje u OIE. Naročito je pokazan interes staranaca, ali i domaćih kompanija za vjetro i solarne elektrane. Tešanj, Gradačac, Gračanica samo su neki od gradova u kojima vidimo da domaće kompanje žele da ulažu dio svog novca u proizvodnju struje – naveo je Balavac.

Projekti su tu, kao i finansijeri, samo je vrijeme limitirajući faktor, rekao je Balavac. A kad smo kod finansijera, EBRD je već godinama glavni oslonac domaćim elektroprivredama. Manuela Naessl, direktorica kancelarije EBRD za BIH, je ponovila da je dobro što je RS usvojila Zakon o OIE, te se čeka i Federacija

(Foto: Echunder/shutterstock.com)

– Vidimo da je veliki interes za ulaganje i ono što moramo više raditi je saradnja privatnog i javnog sektora, kao i da zakonski okvir bude jasan – poručila je Naessl.

Podjednako važan partner u ovom sektor u BiH je i UNDP, koji pruža nemjerljivu podršku domaćem sektoru. S tim u vezi je Stephen Kinloch Pichat, zamjenik rezidentne predstavnice UNDP u BiH, rekao kako i projekti energetske efikasnosti nisu samo dobri u ekološkom smislu, nego su i dobra osnova za ekonomske benefite.

– U oba entiteta su vlade prepoznale važnost ovog pitanja, pa je u posljednje vrijeme uloženo 60 mil KM u ove projekte, najrpije u rekonstrukciju zgrada javnog sektora, a UNDP je podržao radove sa 20% od tog iznosa. Investiranje u EE može uštedjeti budžet vlade za oko 5,5 mil KM u godini dana, a impementalcijom mjera EE potrošnja struje u javnom sektoru pada za skoro 60% godišnje.

Šta kažu elektroprivrede regiona?

Domaćin skupa, generalni direktor Elektroprivrede RS (ERS) Luka Petrović ponovio je da su investicije jedini izlazak iz energetske krize. Zato su oni hrabro zakoračili u nove investicije.

– Započeli smo pet investicionih projekata snage 430 MW i koji će ERS-u dati dodatnih 1.100 GWh struje. To je godišnji prihod od 200 do 300 mil EUR, i jasno vam je da je to spas u ovim vremenima. One elektroprivrede koje se ne budu oslanjale na gradnju novih objekata biće u problemu i usuđejem se reći da će biti u stečaju. Jer, ne može se bezgranično povećavati cijena struje građanima i privredi, onda budžeti vlada moraju da dotiraju do određene svote do koje mogu da izdrže konzumi, pa onda i nema izvoza. Jedini izlaz su investicije. HEP je npr. posljednih 15-ak godina najviše uradio po tom pitanju i imaju zdrave alternative i soldo na računu.

Što se tiče termoelektrana, Petrović kaže da će ih sačuvati, jer na primjer ni Poljska se ne želi odreći uglja.

– Ne možemo se odreći tako brzo uglja, ali da smo spremni plaćati taksu na C02 jesmo, i jedino ga možemo refundirati iz objekata na OIE, jer je nemoguće to fakturisati građanima i privredi, a i BDP zemalja regiona je mnogo niži nego u Evropi. Vjerujem da će sve zemlje regiona za deset godina imati sasvim drugačiji energetski portofolio i da ćemo iskoristiti prilike koje nam se pružaju.

I njegov kolega iz Srbije, prvi čovjek Elektroprivrede Srbije Miroslav Tomašević, smatra da se ne treba odreći bazne energije, one iz uglja, pogotovo u vremenima krize.

– Sve brojke padaju u vodu kada nastupi kriza, a tada je jedino važno sačuvati stabilnost. Zato ne bih govorio o rokovima za Srbiju, ali svakako da smo orijentisani ka ulaganju u OIE.

U proizvodnom portfoliju Elektroprivrede CG ugalj nosi 40%, a voda 60%. Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG, naglasio je da je došao pravi trenutak da se prave novi izvori struje.

– Vidimo da rastu cijene struje, a rješenje je u novim pogonima. Cijene neće ići u dobrom pravcu, zato nam trebaju novi izvori. Struja je jedini resurs koji uvijek možemo prodati. Važno je raditi što više objekata, ali moramo olakšati procedure ulaganja.

Kaže da Crna Gora ima najveće deficite struje ljeti, pa je projekat Solari idealan da to pokrije.

Hrvatska elektroprivreda (HEP) najviše je odmakla u ulaganju u OIE. Pad cijena tehnologija u izgradnji solarnih i vjetroelektrana njima je istorijska šansa da nadomjeste uvoz koji su morali plaćati.

– Imamo cilj – do 2030. želimo 1.500 novih MW instalisane snage, znači 700 MW solara i vjetra, 550 MW hidro i 250 MW kogeneracije visoke učinkovitosti. Prošle godine smo pustili u rad 60 MW iz vjetra, ove godine ćemo imati 30 MW gotovih solara i počinjemo 100 MW solara na lokaciji VE Korlat. Početkom 2023. u Zagrebu puštamo u pogone kogeneracije snage 150 MW, iduće godine trebalo bi da počnemo sa gradnjom hidroenergetski sistem Kosinj i Senj 2 i još niz solarnih elektrana na lokalnom nivou – naveo je Petar Sprčić, član uprave HEP-a.

Kaže da je Vlada Hrvatske zacrtala da do 2025. u Hrvatskoj žele 1.500 novih megavata, a do 2030. doatnih 2.500 MW.

– Veliki je interes za ulaganjem u OIE i trenutno u Ministarstvu energetike postoje zahtjevi za 6.000 MW. Vidjećemo kako će teći taj proces priključenja na mrežu. Nuklearna energija u Hrvatskoj je dio priče i ne možemo se odreći nje – rekao je Sprčić.

Elektroprivreda HZ HB ima svoju čuvenu krilaticu “100% obnovljivo”, jer ona proizvodi struju samo iz vjetra i vode. Sada imaju instalisano više od 900 MW snage i godišnju proizvodnju od 1.800 giga-vat sati, što im je i bio dosadašnji cilj, istakao je Drago Bago, izvršni direktor za razvoj u EPHZHB.

– U naredne tri do četiri godine ćemo sigurno izraditi dodatnih oko 300 MW iz OIE, što će nas dignuti na nekih 2.400 do 2.500 giga-vat sati godišnje proizovdnje. Ljeti imamo rizike, ali to ćemo prevazići gradnjom solarne elektrane radi našeg uravnoteženja.

Izazova će biti posebno za Elektroprivredu BiH, jer ona 80% proizvodnje struje bazira na uglju, a 20% od vode, a od prošle godine radi i VE Podveležje. Kako je rekao Senad Salkić, izvršni direktor za kapitalne investicije u EPBIH, ne može se očekivati da se u tako kratkim rokovima sprovede dekarbonizacija.

– To ne znači da nismo kao kompanija orijentisani na OIE, naprotiv razvijamo takve projekte, pa je sada u fokusu pet projekata solarnih elektrana. Što se tiče EPBiH i tranzicije, potrebno je tranzicijsko vrijeme za obnovu i gradnju novih kapacieta, ali mi ćemo morati sačuvati stare blokove, kako bismo podmirili potrebe FBIH. Moramo sačuvati ekonomiju i socijalni mir – istako je Salkić.

Sada je pred EP BIH razvoj pet solarnih elektrana na rudničkim poljima, idu uskoro i javni pozivi za instalisanjem 300 MW kapaciteta – ove godine biće tri tendera, u narednoj godini dva.

– Takođe, radi se na dva projekta iz hidroenergije i dva vjetroparka uz pomoć Njemačke razvojne banke. Sa ta dva vjetroparka očekujuemo dodatnih 100 MW OIE.

Sjeverna Makedonija već odavno hrabro korača na putu energetske tranizicije, opravdavajući status šampiona koji joj je dodijelila Energetska zajednica. I ova zemlja želi decentralizovati izvore energije, kako bi obezbjedila stabilnost.

Potpisali su ugovor sa grčkim partnerom i imaće 10% učešća u terminalu tečnog gasa u Aleksandropolisu, zajedno sa tri grčke kompanije i jednom bugarskom, naveo je Blagoj Gajdardžiski, direktor za razvoj i investicije u kompaniji ESM.

– Riječ je o nekih 500.000 m3 godišnje, što je negdje na nivou sadašnje potrošnje u Sjevernoj Makedoniji. Ako uzmemo u obzir da je kapacitet gasovoda iz Bugarske oko jedan milion, to znači da očekujemo da će doći do konkurentnosti cijene i ako dođe do prekida isporuke ruskog gasa smatramo da ćemo imati alternativno snabdijevanje. Terminal treba da bude gotov krajem 2024. godine, a imamo ponudu grčkih partnera da uložimo u gasnu centralu i o tome još razmatramo.

U prethodnih godinu dana završili su solarnu elektranu od 10 MW, a stigli su im i grantovi EBRD-a za još dvije solarne centrale ukupne snage 30 MW. Potpisali su i ugovore sa dva strateška partnera za velike fotonaponske elektrane na nekadašnjem kargo aerodormu u Štipu snage 400 MW.

Podsjetimo, Samit energetike Trebinje 2022 održan je od 16. do 18. marta u organizaciji Elektroprivrede RS, Grada Trebinja i firme SET.

Portal eKapija bio je medijski sponzor Samita. O učesnicima i temama Samita čitajte OVDJE.

Teodora Brnjoš

Izvor: eKapija