Trebinje može parirati južnoj Bavarskoj u proizvodnji struje od sunca – Kako Zapadni Balkan okrenuti zelenoj energiji?

Najnovija relevantna istraživanja pokazuju da možemo voditi energetski sistem koji bi dobijao 60% struje iz solara, oko 20% iz hidro potencijala i oko 20% iz vjetroelektrana, gdje nema fosilnih goriva i CO2 je na nuli, poručio je prof. dr Nikola Rajaković sa Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu kao uvodničar na panelu o energetskoj tranziciji ovogodišnjeg Samita energetike Trebinje.

Rajaković je na početku svog izlaganja naveo da je fosilnim gorivima došao kraj i da se naš region mora okrenuti dekarbonizaciji.

– Definitivno su nam klimatske promjene stigle brzo, intezivne su i time se moramo pozabaviti. Odgovor na to nam je najpotrebniji. Region sa svojim bogatstvima lignita mora uvažavati činjenicu da je lignit specifičan resurs. Nekad smo zahvaljivali Bogu što ga imamo i gradili moćne elektrane, a danas nam je to težak kamen oko vrata. Moramo da mislimo o budućim generacijama i uvjeren sam da će one tehnološki gledano bolje koristiti lignit. Nismo kao generacija pozvani da potrošimo sav lignit na ovaj neefikasan način kako to trenutno radimo – poručio je profesor Rajaković.

Ključni trendovi su, kako je rekao, sadržani u 3D – dekarbonizacija, decentralizacija i digitalizacija.

Kako ići ka dekarbonizaciji?

– Jedan od strateških pravaca kod dekarbonizacije je na strani potrošnje, što se na prvi pogled ne čini tako, ali bez e-mobility-ja i prelaska cijelog sektora grijanja na toplotne pumpe i druge modalitete, ne možemo tako lako taj posao uraditi. Isto je i kod industrijskog sektora. Ne možemo na ovaj način funkcionisati ako želimo efikasnu dekarbonizaciju. Treba elektrifikovati sve što je moguće, kaže naša struka.

Decentralizacija se, kaže, odnosi na sektor proizvodnje struje.

– Tu imamo dva suprotstavljena trenda. U našoj struci smo decenijama težili da imamo centralizovane jedinice. To je fenomen u tehnici poznat po nekada definisanoj tezi da 1.000 MW daje daleko ekonomičniji kilovat sat nego što se to uradi iz generatora 50 MW. Ostala je ta centralizovana priča i trajaće još dugo. S druge strane, pojavljuje se ova distribuirana proizvodnja, decentralizacija sektora na strani proizvodnje. To vidimo na primjeru solarnih elektrana postavljenih na krovovima, parkinzima, malim hidroelektranama, postrojenjima na biomasu itd…

U segmentu digitalizacije, navodi Rajaković, prvi korak je bio pametno brojilo, a danas potpuno razvijeno pametno domaćinstvo koje ima svoju mrežu, infrastrukturu, softver…

– Bez tog cjelokupnog koncepta nemoguće je ići u korak sa svim predstojećim trendovima – navodi Rajaković.

U procesu energetske tranzicije, kako kaže profesor, biće važan segment i odziva potrošnje i učešća građana.

– Defitivno, osim domaćinstva i industrije, moramo imati razvijen električni transport. Tu nas očekuje monogo izazova, a mladima je to velika šansa da primjene inovativne koncepte uz pitanje “kako da budući vozač električnog automobila na najelegantniji način pronađe zeleni kilovat sat za punjenje baterija, a zatim da to odradi efikasno i ekonomično”. Koncept toplotnih pumpi smo dobro razvili, samo su primjene i dalje ograničene na našim prostorima. Na odzivu potrošnje moramo ozbiljno raditi.

Cijena kilovat sata i varijabilnost proizvodnje

Rajaković napominje da ne smijemo zapostaviti pitanja tržišta električne energije u svjetlu budućih promjena.

– Naše tržište struje bazirali smo na principu “važna je cijena goriva u termoelektranama”. Koja će biti cijena marginalnog kilovat sata kada imate sistem sa 100% struje iz OIE? To je vrlo interesatno pitanje i tražiće odgovor u narednim decenijama.

Ključna promjena koja će se desiti je varijabilnost proizvodnje.

– Imamo ozbiljne rasprave i delikatne situacije kako odgovoriti na taj zadatak. Najnoviji rezultati su vrlo hrabrujući, jer se vidi da mi kao inženjeri možemo da vodimo energetske sisteme sa 100% struje iz OIE. To jeste zadatak koji uključuje ozbiljne dugoročne aspekte balansiranja proizvodnje i potrošnje, ali i kratkoročne.

Integracija OIE je centralno pitanje za struku, navodi Rajaković.

– Čitava trancizicija se vodi oko tri pitanja: tehničko-tehnološkog, regulatornog i ekonomskog. Region će svoje energetske probleme riješiti daleko jednostavnije ako energetiku budemo gledali zajedno, jer će nas pojedinači pristup skupo koštati. Moramo radikalnije krenuti ka OIE. Marginalna cijena megavat sat koje ćemo proizvoditi iz uglja biće skuplja i skuplja. O tome treba da vode računa donosioci odluka.

Dekarbonizacija je skupa, kaže, a zakasnjela će biti još skuplja.

– Principi tržišta će biti promijenjeni. Pokazuje se, ipak, da samo tržište ne može riješiti sva pitanja, jer se liberalna politika i nije baš pokazala efikasnom. Znači, mora biti pameti i znanja.

U korak sa svijetom.

Tokom 2019. u EU je 1.029 teravat sati struje proizvedeno iz OIE (najviše od hidropotencijala), iz nuklearki 777 teravat sati, a 941 teravat sati iz fosilnih goriva.

Najveći klaster solarnih panela u Indiji od 2 GW zauzima 53 km2. Plan je da Indija sa 450 GW iz solarnih elektrana u 2030. bude jedan od globalnih lidera.

– Potencijal sunca, evo ovde u Trebinju, je veliki, to je više od 1.500 sati. Južna Bavarska sa 1.000 sati ima velike rezultate u solaru, što ne bi moglo onda i Trebinje – zaključio je prof. dr Rajaković na Samitu energetike Trebinje 2020.

IZVOR: eKapija.com