SET 2022: BiH je snabdjevena naftom i naftnim derivatima, i dalje se traži model formiranja obaveznih rezervi

Početna >> Novosti >> SET 2022: BiH je snabdjevena naftom i naftnim derivatima, i dalje se traži model formiranja obaveznih rezervi

Krajem februara i početkom marta bili smo svjedoci velikih turbulencija na svjetskom tržištu nafte, kao posljedica geopolitičke situacije na relaciji Rusija-Ukrajina, a što se odrazilo na benzinskim pumpama širom svijeta. Naravno da je i BiH tome podlegla, pa se masovno izvještavalo o cijenama goriva, da bi se situacija posljednjih dana koliko-toliko stabilizovala.

Upravo je na Samitu energetike Trebinje 2022 jedan od panela bio posvećen baš ovom pitanju, kao i pitanju formiranja obaveznih rezervi nafte u BiH, a diskusiju je vodio Milovan Bajić, direktor Krajinapetrola.

Kako je odmah na početku pojasnio Aleksandar Ivanković iz Optima Grupe, kada se dese oscilacije na tržištu nafte i cijena varira od 10 do 15 dolara za tonu dizela, to su vrijednosti koje su značajne, veće od marži koju trgovci ostvaruju, i na koje se reaguje. To u praksi znači da je za jedan do dva feninga skuplje gorivo koje ćemo točiti na pumpi.

– Ako na berzi dođe do oscilacija za jedan do dva feninga, to se smatra velikom oscilacijom na tržištu i da je u pitanju nestandardna situacija kojoj treba da se prilagodimo. Čemu smo svjedočili prethodnih sedmica? Da u jednom danu dođe do oscilacije za 400 dolara za jednu tonu. To je značilo da ujutru kad dođemo na posao kupujemo po jednoj cijeni, a onda na kraju dana kupovali smo za 60 feninga više. U praksi se dalje dešavalo da klijenti žele da povećavaju svoje zalihe, pa onda ujutru fiksiramo jednu cijenu na berzi, u podne neku drugu, uveče trreću, a snabdijevamo tržište iz više različitih izvora, sa različitih luka. Onda se desi da u jednom trenutku natovarite 100 cisterni po različitim cijenama, neke putuju do benzinske stanice 24h, neke 48h, neke i duže, i kako dođu do određene pumpe istovaraju robu određene vrijednosti. Regulativa vas ograničava na maksimalnu maržu koju možete imati na maloprodajnim objektima, a drugo ograničenje koje naša legislativa ne poznaje je prodavanje robe u minus, sa negativnom maržom. I onda to stvara nervozu krajnjim kupcima na pumpama, ali i svim učesnicima u lancu distribucije. Bilo je velikih oscilacija na benzinskim stanicama, zavisno na kojoj pumpi je došla određena cisterna – pojasnio je Ivanković.

Kaže da Rusija snabdijeva Evropu sa 150 miliona tona sirove nafte, što je 30% evropskih potreba. Smatra da nema problema u snabdijevanju, ali postoje izvjesna ograničenja jer sirova nafta se nabavlja teže. Jako je važan i faktor, kako on kaže, i činjenica da je Evropa posljednjih godina zatvorila rafinerijske kapacitete sa 100 miliona tona prerade, i onda kad dobije tih 150 miliona tona sirove nafte iz Rusije njima treba još 100 miliona tona gotovih proizvoda koji se uvoze iz Rusije i koji nemjau gdje da se proizvedu u Evropi.

– Činjenica je da taj lanac ne funkcioniše sad na najbolji način, i vjerujem da će se naći način kako će se to u budućnosti nivelisati. A zašto sada ne funkcioniše? U biznisu, što je veća količina novca koji se obrće, to su onda opasnije izjave koje sugerišu na krizu i nestabilnost. Jer, ako postoji nestabilnost, niko neće da ulaže svoj novac. Preko Crnog mora iz Rusije u Bugarsku i Rumuniju se dopremalo 2,5 miliona tona dizela godišnje, to je npr. proizvodnja u dvije nama najbliže rafinerije u okruženju. Sada Evropa nije uvela embargo i ne brani da se taj dizel uveze, međutim evropski brodovi se boje da uplovljavaju u ruske luke, zbog tamošnje situacije i neće da se upute, vide velike rizike. Opet, ruski brodovi vide rizik da uplove u evropske luke, zbog odluka koje mogu biti donesene u toku dan ili dva. Osiguravajuće kompanije onda ne mogu da osigruaju robu koja se prevozi, a trejderi, znajući da je vrijednost jednog tankera 70 mil USD i ne razumijevajući šta je sa jedne a šta sa druge strane mora, uzdržavaju se od svojih odluka i nisu spremni da preuzmu rizike. To nam sada stvara ograničenja i poteškoće u lancu snabdijevanja, neko te rizike preuzima, neko ne, ali suštinski ukoliko bi bile jasnije pravno-formalne odluke o ovom pitanju, a koje bi bile malo manje političke, a malo više konkretnije, mislim da je bi naš region prodisao i bili bismo sigurni da smo dugoročno obezbjeđeni robom.

 


(Foto: VGstockstudio/shutterstock.com)

 

Trenutno je situacija u BiH stabilna, ponovio je Ivanković, nafte i naftnih derivata ima, ali bi kompanije voljele da mogu da prave prognoze.

Venan Hadžiselimović, izvršni direktor Hifa Oil, bio je saglasan sa Ivankvovićem da ne bi trebalo dizati paniku, da je BiH snabdjevena, ali da svakako trebamo biti oprezni jer postoje određena ograničenja. Smatra da ako dođe do situacije da BiH ne bude mogla uvoziti iz određenih tržišta, onda bi to trebalo kompenzovati iz drugih izvora. Brzina i hendlovanje su, kako kaže, bile ključne riječi posljednih sedmica među naftnim kompanijama.

– Prednost BiH je što je ona okružena različitim izvorima snabdijevanja, i roba dolazi iz više luka u blizini nas – Ploče, Omiš, Krk, donekle i Bar, pa do kontinentanih rafinerija. Hifa Oil je ovu situaciju dobro manevrisala koristeći kvalitetnu komunikaciju sa postojećim snabdjevačima, među njima je i Optima Group, ali smo na vrijeme komunicirali i sa drugim izvorima, a sve kako bi tržište bilo stabilno i sigurno.

BiH je jedina država u regionu, kaže Hadžiselimović, koja mora da uveze robu evropskog porijekla, može i iz drugih izvora, ali onda plaća 10% poreza na uvoz te robe koja nije iz Evrope. To, smatra on, stvara dodatne poteškoće.

– Onda se nameće kao ideja da država omogući uvoz robe neevropskog porijekla, bez obzira odakle dolazi i time bi kompenzovali pritisak na evropske rafinerije koji je sada pristutan. Po meni je to jednostavan proces, i svi bismo imali širinu, ne bismo bili zabrinuti o izvorima snabdijevanja, i mogli bi se relaksirati i sa aspekta cjenovne politike, jer bi tu konkrurencija učinila svoje.

Hifa Oil u posljednih deset dana je svojim kupcima omogućila dopremanje svake cisterne koja je dogovorena.

– Uspjeli smo sve stabilizovati situaciju i sve isporučiti. Naredni period je takođe izazovan, ako eventualno u aprilu i maju dođe do spriječavanja uzova nafte iz postojećih izvora, ali mislim da BiH ima komparativne prednosti, jer imamo različite izvore snabdijevanja. Apelujem da budemo razumni, da nam ne trebaju neke ogromne količine da ih lagerujemo, ne trebamo stvariti veliku paniku oko nedostatka goriva. Kompanije koje rade na ovim tržištima i te kako su ozbiljne u svom poslovanju.

Na panelu je bila i Vesna Krstić, iz Agencije za obavezne rezerve nafte Sjeverne Makedonije, koja je ponovila da ta zemlja 100% zavisi od uvoza nafte, jer jedina rafinerija koju su imali ne radi.

– Prema iskazima naše najvećeg dobavljača, Okte, naftne krize nema i neće je biti u doglednom vremenu. Kod nas nema panike da neće biti goriva, već je panika oko cijena. Cijene polako padaju ovih dana, kako vidim, što je dobro – istakla je Krstić.

Moderator panela, Milovan Bajić, iznio je podatke koji kažu da BiH ima više od 1.500 benzinskih stanica, što je najveći broj po glavi stanovnika u regionu, a potrošnja po glavni stanovnika je mnogo manje u odnosu na zemlje regiona.

– U takvoj situaciji poslovanje benzinskih stanica i maloprodaje je uglavnom veoma niskoprofitabilno, mnogi posluju čak sa gubicima, iako je to nekim teško za povjerovati.

Kada se proglasi neko vanredno stanje, tu treba pažljivo birati mjere, smatra Bajić, pogotovo davati uputstva na šta se odnose.

– Kada se govori o ograničenju marži, po našim uredbama i u FBIH i u RS, stvari nisu pojašnjene niti se u praksi adekvanto primjenjuju. Koji su problemi distributera? Zamislite jednog distributera koji nije veletrgovac i ima milion litara naftnih derivata na svojim pumpama. Danas ih npr. Pprodaje po 2,2 KM, ne može više, jer je to maksimalna marža na nabavne cijene. Onda to sve proda danas po nekoj cijeni, sutradan ne može više da kupi milion litara, nego 700.000. Ovo je hiperinflacija u sektoru energetike. Neće biti onda problem da li će neko otići u gubitak ili ne, ali problem je što se neće postići likvidnost. Rasprodaćete robu, ali neće imati novca da kupite i pod uslovom da ima robe, i onda dolazi do ozbiljnih problema – kaže Bajić.

Cijene goriva u Sjevernoj Makedoniji, kako je istakla Vesna Krstić, definišu sada na dnevnom nivou, prema Londonskoj berzi.

– Koliko će kopštati litar goriva određujemo prema berzanskoj cijeni sirove nafte, a onda dolazi i do usaglašavanje kursne razlike dolar-denar.

 


(Foto: Krivosheev Vitaly/shutterstock.com)

 

Obavezne rezerve – dokle smo stigli

Panelisti su se posebno dotakli teme o obaveznim rezervama nafte i naftnih derivata u BiH, jer je naša država obavezana da ih uspostavi do kraja 2022. godine, prema Direktivi EU. Kako je pojasnila Aida Haračić iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, do sada nije bilo napretka po ovom pitanju, jer nije došlo do kompromisa između entiteta. Ovo Ministarstvo vodi taj proces, formirana je Radna grupa po tom pitanju, ali ipak nije se puno odmaklo. U aprilu se očekuje sastanak ministara iz oba entiteta kako bi se stvari pokrenule.

A šta se dešava u praksi dok se čekaju odluke sa državnog nivoa? To je pojasnio član Uprave Operator-Terminali FBiH, Slaven Zeljko, koji je naveo kako FBiH ima četiri kontinentalna terminala i jedan pomorski i da se oni godinama već pokušavaju staviti u funkciju. Ti terminali imaju kapacitete koji sada odgovaraju potrema Federacije – 220 miliona litara sirove nafte.

Oni sada nisu u funkciju, jer se radi na rješavanju imovinsko-pravnih odnosa. Prije dvije godine djelimično je stavljen u funkciju terminal u Živinicama.

– Od 2014. plaća se taksa od 1 feninga na maloprodajnu cijenu i do danas u FBiH taksa je akumulirana svake godine u u nekom iznosu, ali imamo problem da od akumulirane takse za rezerve nafte moramo prije svega sanirati kapacitete pa tek onda ući u proces nabavke nafte i derivata da bismo raspolagali njima. Inače, prema Zakonu o naftnim derivatima FBIH obvezujuće zalihe propisane direktivom možemo čuvati samo u objektima u vlasništvu Vlade FBiH, znači ne možemo koristiti kapacitete privatnih kompanija – pojasnio je Zeljko.

Cijeli ovaj proces formiranja rezervi nafte košta više od 100 mil KM, rekao je in, što je ozbiljna investicija za FBiH i zato idu inicijative ka državi da se operatoru kroz državne garancije i program javnih invesiticija ubrza taj proces.

– Vrijeme od donošenja Zakona o nafntim derivatima do 2020. bilo je iskorišćeno da se riješe imovinsko-pravni odnosi u kontinentalnim terminalima. Taj dio se riješava, sredstva koja smo akumulirali nisu mogla biti upotrebljena dok se ne riješe imovinsko-pravni odnosi. To smo riješili u Živinicama, uložili smo u jedan određeni kapacitet i sad u vlasništvu FBiH imamo kapaictet od 6.500 tona. Sirove nafte. Važno je da su kapacitet u Blažuju i Bihaću pred izvođenjem radova, zavljajući prikupljenim sredstvima kroz taj jedan fening po litri goriva. Sada smo u investicijama od 34 mil KM i do kraja 2023. će u FBIH biti obnovljeno skladišnih kapaciteta približno 60 miliona litara. Paralelno s tim se radi projektna dokumentacija za terminal u Mostaru, koji će sam biti 83 miliona litara, zajedno sa drugom fazom terminala u Tuzli, što znači da će FBiH za oko dvije godine raspolagati sa oko 200 miliona litara kapaciteta. Roba po ovim sada cijenama bi bila vrijedna oko 500 mil KM – istakao je Zajko.

Postavljeno je i pitanje mogu li privatne kompanije u BiH ponuditi svoje kapacitete za skladištenje nafte, jer BiH sada ima potrebu za 400 miliona litara sirove nafte – 220 za FBiH, a 180 za RS.

Aleksandar Ivanković iz Optime je rekao da oni imaju kapacitet da daju na raspolaganje, u rafineriji u Brodu radi se od oko 238 miliona litara kapaciteta, a u Modrili još 90 miliona.

– Rekao bih da RS nema infrastrukturnih problema da skladišti naftu, ali je problem ogromna količina novca koja je potrebna za to. Pri normalnim cijenama to zahtijeva 125 mil EUR. Na cijenu goriva to bi bilo još najmanje pet feninga, i to na pet godina, a smatram da građani ne bi trebalo to da plaćaju. Možda bi bila dobra ideja da ako velike kompanije imaju mogućnost čuvanja zaliha, da ih čuvaju i onda daju prioritet otkupa državi, i u tom slučaju država ima troškove finansiranja i skladištenja i vlasnik je robe samo kad se pušta u tržište.

Sjeverna Makedonija je fomirala naftne rezerve i one odgovoaraju na 54 dana od prosječnog dnevnog neto uvoza u 2001. godini. Krstić je navela kako je i njima zahtijevalo puno vremena i novca da usaglase model čuvanja zaliha i kako se to finansira. Primarni način finansiranja je naknada i Vlada uredbom određuje njenu visinu. Visina naknade nije mijenjana od 2010. godine smatrajući da će to uticati na maloprodajne cijene.

– Naftnim kompanijama plaćamo mjesečnu naknadu za čuvanje, po kubnom metru skladišnog prostora. Kako se povećavaju količine naftnih rezervi tako se povećavaju i troškovi za održavanje, ali raste i cijena nafntih derivata. Treba nam sve više i više novca da te rezerve i uvećamo. Ukoliko se naknada ne promijeni u nekom budućem vremenu, proces će biti usporen – zaključila je gošća iz Sjeverne Makedonije.

Podsjetimo, Samit energetike Trebinje 2022 održan je od 16. do 18. marta u organizaciji Elektroprivrede RS, Grada Trebinja i firme SET.

Portal eKapija bio je medijski sponzor Samita. O učesnicima i temama Samita čitajte OVDJE.

Teodora Brnjoš

Samit Energetike Trebinje 2022

16. 17. i 18. mart 2022. godine

J.U. Kulturni centar Trebinje

Popunite obrazac za akreditaciju medija



Zvanična aplikacija samita